“Vjera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo, dokaz onoga što je stvarno premda se ne vidi” (Hebrejima 11:1, prijevod Novi svijet).

 “Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo” (Hebrejima 11:1, Jeruzalemska Biblija).

 U tom retku zapisana je najsažetija biblijska definicija vjere. Ona pokazuje da se vjera ne svodi samo na to da povjerujemo u nešto.

 “Vjera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo.” U izvornom tekstu grčka riječ koja je u Hebrejima 11:1 prevedena kao “vjera” prenosi misao o pouzdanju, povjerenju ili čvrstom uvjerenju. Takva vjera nije neka lažna nada ili pusta želja – to je “čvrsto pouzdanje”. Grčki izraz preveden kao “čvrsto pouzdanje” a može se prevesti i kao “vlasnički list” i odnosi se na jamstvo da osoba nešto posjeduje.

 “Vjera je (...) dokaz onoga što je stvarno premda se ne vidi.” Vjera je rezultat čvrstih i uvjerljivih dokaza. Ti su dokazi toliko snažni da mogu uvjeriti osobu da je nešto stvarno čak i ako se ne može vidjeti.

 Poslanica Hebrejima je pismo koje je apostol Pavao u 1. stoljeću uputio kršćanima koji su živjeli u Jeruzalemu i okolici. U tom dijelu svoje poslanice Pavao je govorio o važnosti vjere. Naprimjer, napisao je: “Bez vjere nije moguće ugoditi Bogu jer onaj tko mu pristupa mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga revno traže” (Hebrejima 11:6). Nakon što je u Hebrejima 11:1 iznio definiciju vjere, Pavao je naveo primjere muškaraca i žena iz biblijske prošlosti koji su imali tu vrlinu. Ispričao je kako su izvršavali Božju volju i tako pokazali da imaju čvrstu vjeru (Hebrejima 11:4–38).