“Radujte se zbog svoje nade. Budite postojani u nevolji. Ustrajte u molitvi” (Rimljanima 12:12, Novi svijet).

 “U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!” (Rimljanima 12:12, Jeruzalemska Biblija).

 Apostol Pavao u tom je retku istaknuo tri stvari koje su kršćanima u Rimu mogle pomoći da ostanu vjerni Bogu unatoč progonu i drugim nevoljama koje su doživljavali.

 “Radujte se zbog svoje nade.” Kršćani imaju divnu nadu u vječni život – neki se nadaju životu na nebu, a većina ima nadu da će živjeti u raju na Zemlji (Psalam 37:29; Ivan 3:16; Otkrivenje 14:1–4; 21:3, 4). Osim toga, oni se nadaju da će Božje kraljevstvo a riješiti sve probleme koji muče čovječanstvo (Danijel 2:44; Matej 6:10). Božji sluge radosni su čak i kad doživljavaju nevolje zato što su uvjereni da će se njihova nada ostvariti i da će im ustrajnost donijeti Božje priznanje (Matej 5:11, 12; Rimljanima 5:3–5).

 ”Budite postojani u nevolji.” Grčki izraz koji je u Rimljanima 12:12 preveden s “biti postojan” znači “biti nepokolebljiv; čvrst; ustrajan”. Krist je svojim sljedbenicima rekao: “Niste dio svijeta.” b Iz tog razloga oni očekuju progon i znaju da trebaju biti postojani (Ivan 15:18–20; 2. Timoteju 3:12). Kad kršćani nepokolebljivo služe Bogu unatoč kušnjama koje doživljavaju, to jača njihovo uvjerenje da će ih Bog na kraju nagraditi (Matej 24:13). Tako jaka vjera pomaže im da postojano podnose nevolje i da pritom budu strpljivi i radosni (Kološanima 1:11).

 “Ustrajte u molitvi.” Da bi ostali vjerni Bogu, kršćani se trebaju redovito moliti (Luka 11:9; 18:1). Oni se oslanjaju na Božje vodstvo i njegove mudre savjete u svim područjima života (Kološanima 4:2; 1. Solunjanima 5:17). Uvjereni su da će Bog uslišiti njihove molitve zato što su poslušni njegovim zakonima i daju sve od sebe da postupaju u skladu s njegovom voljom (1. Ivanova 3:22; 5:14). Osim toga, znaju da će im Bog, ako ustraju u molitvi, dati snage da mu ostanu vjerni bez obzira na to što prolaze u životu (Filipljanima 4:13).

 Pavao je poslanicu Rimljanima napisao oko 56. godine, a uputio ju je kršćanima koji su živjeli u Rimu. U 12. poglavlju te poslanice Pavao je kršćanima dao praktične savjete o tome kako pokazivati osobine koje su Bogu po volji, kako se odnositi prema svojim suvjernicima i drugim ljudima te kako ostati miroljubiv čak i u progonu (Rimljanima 12:9–21). Ti su savjeti bili itekako pravovremeni jer su se kršćani u Rimu ubrzo suočili s okrutnim protivljenjem.

 Naime, nekoliko godina kasnije, točnije 64. godine, izbio je požar koji je opustošio velik dio Rima. Mnogi su govorili da je za požar kriv car Neron. Prema zapisima rimskog povjesničara Tacita, Neron je pokušao svaliti krivicu na kršćane. To je dovelo do žestokog progona kršćana. Pavlovi savjeti o tome kako se nositi s progonom pomogli su kršćanima da podnesu to teško razdoblje i pritom sačuvaju svoje dostojanstvo i snažnu vjeru u Boga (1. Solunjanima 5:15; 1. Petrova 3:9). Današnji Božji sluge mogu puno naučiti od tih kršćana.

 Pogledajte kratki video o Poslanici Rimljanima.