Pasha je židovski blagdan u spomen izlaska židovskog naroda iz egipatskog sužanjstva 1513. pr. n. e. Bog je Izraelcima zapovjedio da svake godine 14. dana židovskog mjeseca abiba (koji se kasnije zvao nisan) obilježe taj značajan događaj (2. Mojsijeva 12:42; 3. Mojsijeva 23:5).

Zašto je taj blagdan dobio ime Pasha?

 Riječ “Pasha” izvedena je iz hebrejske riječi pesah, koja znači “prolazak”. Ona se odnosi na spasenje koje je Bog omogućio Izraelcima kad su pobijeni svi egipatski prvorođenci (2. Mojsijeva 12:27; 13:15). Prije nego što je Bog nanio tu strašnu nevolju, rekao je Izraelcima da krvlju zaklanog janjeta ili jareta poškrope svoje dovratnike (2. Mojsijeva 12:21, 22). Bog je vidio taj znak i “prošao” pored tih kuća kad je kažnjavao Egipćane. Zahvaljujući tome izraelski su se prvorođenci spasili (2. Mojsijeva 12:7, 13).

Kako se Pasha slavila u biblijsko doba?

 Bog je Izraelcima dao upute kako proslaviti prvu Pashu. a Navest ćemo neke detalje o tom blagdanu koji su zapisani u Bibliji.

•   Žrtva: Svaka obitelj trebala je 10. dana mjeseca abiba (nisana) uzeti jednogodišnje janje (ili jare) te ga zaklati 14. dana tog mjeseca. Kad su Židovi slavili prvu Pashu, trebali su krvlju janjeta ili jareta poškropiti dovratnike i nadvratnik, zatim su ga trebali cijelog ispeći i pojesti ga (2. Mojsijeva 12:3-9).

•   Obrok: Osim janjeta (ili jareta) Izraelci su na Pashu jeli beskvasni kruh i gorko bilje (2. Mojsijeva 12:8).

•   Blagdan: Nakon Pashe Izraelci su sedam dana slavili Blagdan beskvasnih kruhova. Tijekom tog vremena nisu jeli kruh s kvascem (2. Mojsijeva 12:17-20; 2. Ljetopisa 30:21).

•   Pouka: Roditelji su tijekom Pashe djecu poučavali o Jehovi Bogu (2. Mojsijeva 12:25-27).

•   Putovanje: Izraelci su kasnije putovali u Jeruzalem na proslavu Pashe (5. Mojsijeva 16:5-7; Luka 2:41).

•   Drugi običaji: U Isusovo doba tijekom proslave Pashe bilo je uobičajeno piti vino i pjevati (Matej 26:19, 30; Luka 22:15-18).

Pogrešna mišljenja o Pashi

 Što neki misle: Kršćani bi trebali slaviti Pashu.

 Što je prava istina: Nakon što je 14. nisana 33. n. e. Isus proslavio Pashu, uveo je novu svečanost: Gospodinovu večeru (Luka 22:19, 20; 1. Korinćanima 11:20). Ta svečanost zamijenila je Pashu. Ona se slavi u znak sjećanja na žrtvu koju je prinio “Krist, naša pashalna žrtva” (1. Korinćanima 5:7). Isusova otkupna žrtva uzvišenija je od pashalne žrtve zato što ona oslobađa ljude od ropstva grijehu i smrti (Matej 20:28; Hebrejima 9:15).