Jošua 9:1-27
9 Kad su o tim događajima čuli svi kraljevi koji su bili na zapadnoj strani Jordana,+ oni koji su živjeli u brdima, u Šefeli, duž čitave obale Velikog mora*+ i pod Libanonom – Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci i Jebusejci+ –
2 udružili su se kako bi zajedno ratovali protiv Jošue i Izraela.+
3 I stanovnici Gibeona+ čuli su što je Jošua učinio Jerihonu+ i Aju.+
4 Stoga su se mudro dosjetili što da naprave. Stavili su hranu u istrošene vreće i natovarili ih na magarce zajedno s istrošenim vinskim mjehovima koji su bili proderani pa zakrpani,
5 obuli su iznošene i pokrpane sandale te obukli iznošene haljine. Sav kruh koji su ponijeli bio je suh i razdrobljen.
6 Potom su došli k Jošui u tabor u Gilgal+ te su rekli njemu i Izraelcima: “Dolazimo iz daleke zemlje. Sklopite savez s nama!”
7 No Izraelci su rekli tim Hivijcima:+ “Možda živite negdje blizu nas. Kako ćemo onda sklopiti savez s vama?”+
8 Nato su oni odgovorili Jošui: “Tvoji smo sluge*.”
A Jošua ih je upitao: “Tko ste i odakle dolazite?”
9 Odgovorili su mu: “Tvoji sluge dolaze iz vrlo daleke zemlje+ zbog imena Jehove, tvog Boga. Čuli smo za njegovu slavu, za sve što je učinio u Egiptu+
10 i za sve što je učinio dvojici amorejskih kraljeva koji su bili s druge strane* Jordana – hešbonskom kralju Sihonu+ i bašanskom kralju Ogu,+ koji je bio u Aštarotu.
11 Stoga su nam naši starješine i svi stanovnici naše zemlje rekli: ‘Uzmite hrane za put i pođite im u susret. Recite im: “Bit ćemo vam sluge.+ Sklopite savez s nama!”’+
12 Ovaj je kruh bio vruć kad smo ga ponijeli na put, onog dana kad smo iz svojih domova krenuli k vama. A sada je, kao što vidite, suh i razdrobljen.+
13 Ovi su vinski mjehovi bili novi kad smo ih napunili, a sad su proderani.+ Naše haljine i sandale istrošile su se od dalekog puta.”
14 Tada su Izraelci uzeli nešto njihove hrane da to provjere, ali nisu Jehovu pitali za savjet.+
15 I tako je Jošua sklopio mir s Gibeonjanima.+ S njima je sklopio i savez kojim se obavezao da će ih ostaviti na životu, a narodni poglavari zakleli su im se da će se držati tog saveza.+
16 A tri dana nakon što su s njima sklopili savez Izraelci su čuli da su im to susjedi i da žive u njihovoj blizini.
17 Tako su Izraelci krenuli na put i trećeg dana došli u njihove gradove. Njihovi su gradovi bili Gibeon,+ Kefira, Beerot i Kirijat-Jearim.+
18 No Izraelci ih nisu napali jer su im se narodni poglavari bili zakleli Jehovom,+ Izraelovim Bogom. I sav je narod počeo gunđati protiv poglavara.
19 Tada su svi poglavari rekli narodu: “Budući da smo im se zakleli Jehovom, Izraelovim Bogom, ne smijemo ih dirati.
20 Ovako ćemo učiniti: Ostavit ćemo ih na životu da nas ne stigne Božji gnjev zbog zakletve koju smo im dali.”+
21 U skladu s obećanjem koje su dali Gibeonjanima, poglavari su još rekli: “Neka ostanu na životu, pa neka sijeku drva i donose vodu za sav narod.”
22 Jošua je potom pozvao Gibeonjane i rekao im: “Zašto ste nas prevarili rekavši: ‘Živimo vrlo daleko od vas’, a zapravo živite blizu nas?+
23 Odsad ćete biti prokleti!+ Zauvijek ćete biti robovi – sjeći ćete drva i donositi vodu za dom mog Boga.”
24 A oni su odgovorili Jošui: “Tvojim je slugama bilo jasno rečeno da je Jehova, tvoj Bog, zapovjedio svom sluzi Mojsiju da vam preda svu ovu zemlju i da pred vašim očima istrijebi sve stanovnike ove zemlje.+ Zbog vas smo se jako uplašili za svoj život*,+ pa smo zato to učinili.+
25 Sada smo prepušteni tebi na milost i nemilost*. Učini s nama što misliš da je dobro i ispravno.”
26 On je to i učinio. Izbavio ih je od Izraelaca te ih nisu pobili.
27 Tog je dana Jošua odredio da sijeku drva i donose vodu za narod+ i za Jehovin žrtvenik na mjestu koje Bog odabere.+ Oni to rade sve do danas.+
Bilješke
^ Odnosno Sredozemnog mora.
^ Ili: “robovi”.
^ Odnosno istočne strane.
^ Ili: “svoje duše”.
^ Dosl.: “u tvojim rukama”.
