Neke osobe koje nose kontaktne leće možda uskraćuju očima kisik, izvještava The Globe and Mail. “Kad rožnica [očna prozirna opna] ne može dobiti potreban kisik putem površinskog kontakta sa zrakom, dolazi do vaskularizacije i na rožnici se počinju stvarati nove krvne žilice kako bi se nadoknadio gubitak.” To može dovesti do slabljenja vida, pa čak i do sljepoće. Dr. Raymond Stein, šef oftalmološkog odjela jedne bolnice u Torontu, kaže: “Najgore je kad pacijent ne vodi brigu o lećama i ne dolazi na kontrolne preglede.” Pacijentima se preporučuje da se konzultiraju s oftalmologom kako bi bili sigurni da nose kontaktne leće koje odgovaraju njihovim očima i da se potom pridržavaju uputstava o tome koliko ih dugo nositi i kako voditi brigu o njima.

Danas se Brazilci druže s prijateljima rjeđe nego prije deset godina, izvještava list O Globo. Prema mišljenju Marie Abigail de Souze, stručnjaka za psihičko zdravlje sa Sveučilišta u São Paulu, tom trendu doprinose faktori kao što su žestoka konkurencija u borbi za radno mjesto, nastojanje da se zadrži određeni način života i smanjenje slobodnog vremena. Liječnik César Vasconcelos de Souza, ravnatelj Adventističkog centra za zdrav život u São Paulu, kaže: “Da bismo imali prave prijatelje, moramo im reći kako se osjećamo, otvoriti svoje srce i izraziti radost i tugu, ono što je teško i ono što je lako reći. Da bi se to postiglo, potrebno je uložiti vrijeme i produbiti emocionalne veze. Većina ljudi rado bi otkrila nekome svoje osjećaje, no boji se to učiniti. Da bi izbjegli eventualne neugodnosti, ti se ljudi zadovoljavaju površnim prijateljstvima.”

Jedno istraživanje u kojem su sudjelovale osobe u dobi od 70 do 79 godina pokazuje da su neke udovice i udovci imali mnogo simptoma depresije čak i dvije godine nakon gubitka bračnog druga. Osobe koje su sudjelovale u istraživanju bile su podijeljene u šest skupina, ovisno o tome koliko je vremena prošlo od smrti njihovog bračnog druga. Pri utvrđivanju simptoma depresije korištena je metoda intervjuiranja i popunjavanja upitnika. Trideset i osam posto ispitanika bili su muškarci, a 62 posto žene. Istraživanje je pokazalo da je kod onih koji su nedavno ostali bez bračnog druga stupanj depresije devet puta veći nego kod udanih ili oženjenih osoba koje nisu doživjele takav gubitak.

Istraživači su ustanovili da “najmanje 200 000 korisnika Interneta robuje navici posjećivanja pornografskih stranica i pričaonica s pornografskim temama ili gledanja drugih materijala na mreži koji imaju veze sa seksom”, izvještava The New York Times. Ovo istraživanje, koje su vodili psiholozi sa sveučilišta Stanford i Duquesne, jedno je od prvih istraživanja u kojima je procijenjen broj osoba kojima je kompjuterski seks na Internetu postao opsesija. Istraživači su rekli da se te osobe zadržavaju na web stranicama s pornografskim sadržajem više od 11 sati tjedno. Novine su citirale istraživače, koji su izjavili: “To je skrivena zdravstvena opasnost koja se rapidno širi, a jedan od razloga je to što je malo tko svjestan te opasnosti ili je shvaća ozbiljno.”

Prema izjavi Kofia Annana, generalnog sekretara Ujedinjenih naroda, u Africi je prošle godine više ljudi umrlo od AIDS-a nego što je poginulo u ratovima. Neki od tih ratova vode se u Demokratskoj Republici Kongo, Sijera Leoneu, Angoli, Republici Kongo, Etiopiji, Somaliji, Eritreji i Sudanu. U svijetu ima 36 milijuna oboljelih od AIDS-a, a gotovo dvije trećine njih živi u supsaharskoj Africi. U Obali Bjelokosti svakog školskog dana od AIDS-a umre jedan učitelj, a u Bocvani se očekivani životni vijek spustio sa 70 na 41 godinu. U Zimbabveu se očekuje da će se 2005. na HIV i AIDS trošiti 60 posto budžeta zdravstva, a čak i to neće biti dovoljno. AIDS se i ne spominje u Malaviju i Zambiji, gdje je stopa zaraze izuzetno visoka; a u Južnoafričkoj Republici oboljele se izbjegava, izvještava londonski list The  Guardian. “Nitko još ne shvaća u potpunosti kakve će posljedice imati ta strašna pošast — posljedice koje će se odraziti na kvalitetu života u Africi, njen ekonomski potencijal te njenu društvenu i političku stabilnost”, izjavio je g. Annan.

“Uslijed naglog širenja gradova stvaraju se ‘vruće zone’ koje se tako drastično razlikuju od okolice da stvaraju vlastitu lokalnu klimu”, izvještava londonski The Times. Gradovi tokom dana akumuliraju toplinu, a noću je ponovno vraćaju u atmosferu. Zbog toga su u gradovima kao što su Peking i Atlanta temperature povišene za 5 ili više Celzijevih stupnjeva. U zadnjih 19 godina Atlanta je zbog izgradnje cesta i stambenih prostora izgubila 150 000 hektara drvećem zasađenih površina. Širenje gradova utječe na povećanje zagađenosti zraka, uzrokuje oluje u netipičnim razdobljima godine i smanjuje fotosintetsku aktivnost biljaka na obradivim površinama. Komentirajući utjecaj tih “vrućih zona”, dr. Marc Imhoff, znanstvenik iz Nacionalne uprave za aeronautiku i svemirska istraživanja (NASA), rekao je: “Preživljavanje ljudi ovisi o sposobnosti vegetacije da proizvodi hranu. Ako se znatno smanji fotosintetska aktivnost vegetacije, mora se smanjiti i sposobnost planete da pruža uvjete za ljudski život.” U većini slučajeva za širenje gradova žrtvuju se najbolja poljoprivredna zemljišta.

Moguće je da je zagađenost postala neočekivani pomagač u borbi za očuvanje kitova. Nedavna istraživanja pokazuju da su kitovi i delfini koji su ulovljeni nedaleko od japanske obale jako zatrovani DDT-em, dioksinom, PCB-ima i metilnom živom. Jedan je test pokazao da ako osoba pojede samo 50 grama zatrovanog delfinovog mesa, to može znatno ugroziti njeno zdravlje. Prema nekim očekivanjima, te bi vijesti mogle stati na kraj potražnji za kitovim mesom.

Zašto lotos, biljka koja se u istočnjačkim religijama od davnine smatra svetom, uvijek izgleda tako čisto? Njemački znanstvenici tvrde da su pronašli odgovor na to pitanje koje već dugo vremena pobuđuje zanimanje biologa. “Odavna se zna da površina lišća te biljke ne upija vodu”, kažu znanstvenici W. Barthlott i C. Neinhuis. “No uopće nije bilo primijećeno (...) da se [biljka] sama čisti.” Prema objašnjenju lista The Sunday Times of India, “kapljice vode koje klize niz lotosov list odnose sa sobom čestice prljavštine i tako savršeno čiste njegovu površinu”. Razlog tome nije glatkoća površine lista. Gledana pod mikroskopom, površina lista je gruba i puna “grudica, nabora i čvorića (...) konveksnog ili kupolastog oblika preko kojih se slijeva voda”. No čistoći biljke doprinosi i djelovanje hidrofobnih voštanih kristaloida kojima je biljka prekrivena. Istraživači kažu da zbog tog svojstva lotos upija mnogo manje vode i nečistih čestica te dodaju kako biljka može proizvoditi vosak čak i ako raste u nepovoljnim uvjetima. Zbog toga, kažu istraživači, lotosova prirodna svojstva daleko nadmašuju vodootporne boje ili deterdžente koje je proizveo čovjek.

Jedno istraživanje Svjetske fondacije za zaštitu prirode (WWF) upozorava da se “moraju poduzeti zaštitne mjere” prije nego što kvaliteta vode u Francuskoj dosegne “točku s koje nema povratka”. Prema podacima WWF-a, u Francuskoj se podzemne i površinske vode zagađuju pesticidima i nitratima. Zagađivanje vode nitratima uglavnom se događa kad u nju dospije izmet svinja i goveda. U izvještaju se kaže da se “izmet osam milijuna svinja na području Bretanje može usporediti s otpadom koji bi se nakupljao u gradu koji ima 24 milijuna stanovnika, a nema nijednog postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda iz kanalizacije!” WWF izvještava da “obilna upotreba umjetnih gnojiva na velikim poljoprivrednim dobrima” također uzrokuje zagađivanje vode nitratima. Osim toga, korištenje velikih količina pesticida u proizvodnji kukuruza dovelo je do toga da koncentracija pesticida premašuje utvrđene standarde za više od 40 posto. U izvještaju WWF-a preporučuje se očuvanje močvara te izgradnja i pošumljavanje nasipa koji bi služili kao prirodan filter za vodu.