JOHN, kojeg smo spomenuli u prethodnom članku, postao je ovisan o kockanju. * Preselio se u Australiju, gdje se oženio Lindom, koja je također voljela sudjelovati u igrama na sreću, i kupio kuću. Njegova je ovisnost poprimila još teži oblik. On kaže: “S kupovanja srećki prešao sam na klađenje na konjskim trkama i na kockanje u kasinima. Na kraju sam se kockao gotovo svaki dan. Ponekad sam znao prokockati cijelu plaću, tako da nisam imao čime otplatiti hipoteku ili kupiti hranu za obitelj. Čak i kada bih dobio veliku svotu novca, nastavio bih se kockati. Jednostavno se nisam mogao oduprijeti osjećaju koji me obuzimao kad bih pobjeđivao.”

Osobe kao što je John nisu rijetke. Ponekad se čini da je kockarska groznica zahvatila čitave zemlje. U časopisu USA Today stajalo je kako se u periodu između 1976. i 1997. ukupan iznos uloga koji su u Sjedinjenim Državama uplaćeni za sudjelovanje u zakonom dozvoljenim igrama na sreću povećao za nevjerojatnih 3 200 posto.

“Kockanje je nekada bilo moralno i društveno zlo. Danas je ono društveno prihvatljiv oblik razonode”, navodi se u kanadskom listu The Globe and Mail. Ukazujući na jedan od razloga koji su utjecali na to da javnost promijeni svoj stav prema kockanju, časopis piše: “Promjena mišljenja direktna je posljedica možda najskuplje i vremenski najduže reklamne kampanje u povijesti Kanade koju je financirala sama država.” Kako se takvo populariziranje igara na sreću odražava na neke zemlje?

Prema procjenama Odsjeka za ovisnost Harvardskog medicinskog fakulteta, u Americi je 1996. godine “7,5 milijuna odraslih osoba imalo problema s kockanjem ili je razvilo patološku sklonost kockanju”, a tom se broju moglo pribrojiti još “7,9 milijuna adolescenata s istim problemom”. Ovi podaci uključeni su u izvještaj koji je sastavila Komisija za proučavanje utjecaja kockanja na društvo (NGISC) i podnijela ga na uvid američkom Kongresu. U izvještaju je navedeno kako bi broj Amerikanaca koji imaju problema s kockanjem zapravo mogao biti znatno veći nego što te brojke pokazuju.

Šteta koju Sjedinjene Države svake godine pretrpe zbog problema kockanja, a očituje se u vidu gubitaka zbog otpuštanja s posla, povećanih zdravstvenih tegoba, isplata naknada za nezaposlene i liječenja ovisnosti, procjenjuje se na više milijardi dolara. Međutim, te brojke ne mogu ni izdaleka predočiti patnje koje kockari svojim postupcima, primjerice krađom, pronevjerom, samoubojstvom, nasilnim vladanjem  u obitelji i zlostavljanjem djece, nanose članovima obitelji, prijateljima i radnim kolegama. Jedno istraživanje u Australiji pokazalo je da samo jedna osoba koja ima problema s kockanjem može izravno povrijediti čak deset drugih osoba. U jednom izvještaju američkog Vijeća za državna istraživanja navedeno je kako je čak “50 posto supružnika i 10 posto djece doživjelo zlostavljanje od patoloških kockara”.

Ponekad može izgledati da se problem kockanja, baš kao i neke bolesti, prenosi s roditelja na djecu. “Kod djece kompulzivnih kockara postoji veća vjerojatnost da će razviti loše navike kao što su pušenje, prekomjerno pijenje i drogiranje, a prijeti im i veća opasnost od toga da i sama imaju problema s kockanjem ili da postanu patološki kockari”, navodi se u NGISC-ovom izvještaju. U izvještaju se ujedno upozorava da “mladi češće imaju problema s kockanjem ili postaju patološki kockari negoli odrasli”.

Dr. Howard J. Shaffer, ravnatelj Odsjeka za istraživanje ovisnosti Harvardskog medicinskog fakulteta, rekao je: “Sve je više dokaza da se ilegalno kockanje među mladima širi u najmanju ruku istom brzinom kolikom im se otvaraju mogućnosti za legalnim kockanjem.”  A što se tiče mogućnosti zloupotrebe Interneta među patološkim kockarima, rekao je: “Kao što se uzimanje kokaina promijenilo s pojavom crack kokaina, tako će se, prema mom mišljenju, i kockanje promijeniti s pojavom mogućnosti kockanja putem elektronskih uređaja.”

Industriju igara na sreću često se prikazuje kao nešto što ljudima omogućuje da se zabave na način koji im neće nauditi. No kada je riječ o adolescentima, sudjelovanje u igrama na sreću može izazvati ovisnost jednako kao i droga, zbog čega se mladi mogu upustiti u zakonom kažnjiva djela. Rezultati jedne ankete u Velikoj Britaniji pokazali su da “46 posto [mladih koji se kockaju] potkrada svoju obitelj” kako bi došlo do novca za kockanje.

Usprkos navedenim činjenicama, jedna utjecajna organizacija koja se bavi organiziranjem igara na sreću ovako opravdava njihovo populariziranje: “Ogromna većina Amerikanaca koji sudjeluju u igrama na sreću nema zbog toga nikakvih problema.” No čak i ako zbog toga što sudjelujete u igrama na sreću nemate nikakvih financijskih ili zdravstvenih teškoća, kako se ta navika odražava na vaše duhovno zdravlje? Postoje li neki opravdani razlozi zbog kojih ne biste trebali sudjelovati u igrama na sreću? Ova će pitanja biti razmotrena u sljedećem članku.