U NEKIM je zemljama ljepota starinskih kuća brižno sačuvana u etnoselima, etnografskim muzejima na otvorenom. Ti muzeji omogućavaju današnjim generacijama da na jednom mjestu razgledaju stare kuće te se upoznaju s načinom života i umjetnošću svojih predaka.

Posjetimo jedno vrlo zanimljivo etnoselo koje se nalazi u srcu Europe, u pokrajini Oravi na sjeveru Slovačke.

U etnoselu Orava, koje se nalazi kod mjesta Zuberec, posjetitelji mogu vidjeti kako se nekad živjelo u tom kraju. Osnovano je 1967. i u njemu se mogu vidjeti kuće iz 74 okolna sela, s poljoprivrednih imanja te iz nekih udaljenih naselja. Sve su te kuće bile rastavljene i tako dopremljene na mjesto na kojem se danas nalazi etnoselo, a potom su pažljivo ponovno sastavljene.

Ovdje nam se pruža prilika da razgledamo 11 imanja na kojima su živjeli ugledni ljudi i običan narod s područja Orave — od načelnika općine i plemića do seljaka, najamnih radnika i obrtnika. Budući da se ovdašnje stanovništvo stoljećima uglavnom bavilo poljoprivredom te uzgojem goveda i ovaca, u etnoselu se može vidjeti nekoliko sjenika i staja, gumno na kojem se vršilo žito, pastirska koliba, tor za ovce te žitnice i druga spremišta sagrađena od drva. Primjećujemo i jednu košnicu, starinske alate ručne izrade, zvonik, crkvu sagrađenu od drva, pa čak i imitaciju groblja!

Razgledavajući unutrašnjost kuća, zapažamo da su u ovim krajevima kuće najčešće imale hodnik i tri prostorije — sobu, kuhinju i ostavu u stražnjem dijelu kuće. Neke su imale i podrum u kojem je pod bio popločen glatkim kamenom. Kuće se gradilo od tesanog drva, a grede oko prozora i vrata obično bi se obojilo u bijelo. Krovnu konstrukciju koja je natkrivala i bogato ukrašene zabatne zidove pokrivalo se drvenim crepovima ili daskama. Neke su kuće u sobi imale zemljani pod, no zidovi su bili okrečeni vapnom ili obloženi fino obrađenim daskama. Kuhalo se na ognjištu koje se nalazilo u kuhinji, a dim je izlazio kroz dimnjak. Vatra s ognjišta grijala je i susjednu sobu.

Izgled čitavog sela ukazuje na snažnu povezanost pripadnika raznih generacija i općenito svih ljudi u selu. Seljani su uvijek pomagali svojoj obitelji i ostalima u selu. Bez takve suradnje bilo bi gotovo nemoguće preživjeti u teškim uvjetima koji vladaju u tom brdskom području. Neki su članovi obitelji zajedno sa susjedima vodili goveda, ovce i guske na pašu. Čitavo selo znalo se udružiti kad je trebalo požeti polja ili dopremiti poljoprivredne proizvode na tržnicu. Također su svi zajedno vodili brigu o pašnjacima i zemljanim cestama.

Premda su naporno radili, seljani su općenito živjeli sretnim životom, a naročito su se radovali u vrijeme žetve. Radovali su se i kad bi stoka davala puno mlijeka te kad bi se krave otelile ili ovce ojanjile. U takvim prilikama brdima su odjekivale narodne pjesme i napjevi, koje se pjevalo višeglasno, uz pratnju frule, harmonike ili usne harmonike. Zimi su se  djevojke i udane žene sastajale da bi čihale guščje perje kojim se punilo jastuke i perine. Muškarci su obavljali neke druge poslove i usput pripovijedali priče, a na kraju dana svi bi se okupili i plesali. U nekim ovdašnjim selima taj se običaj zadržao do današnjih dana.

Vješti majstori koji su sagradili ove lijepe starinske drvene kuće služili su se znanjem i iskustvom koje se prenosilo s koljena na koljeno, gradeći na isti način kao i njihovi očevi prije njih. Koristili su materijale koje su mogli nabaviti u svom kraju. Povrh toga, njihova mudrost i smisao za ljepotu vidljivi su po tome što se te kuće savršeno uklapaju u okoliš. Graditelji su očito radili sa srcem, a ne oslanjajući se samo na svoje znanje.

Poznati arhitekt Ludwig Mies van der Rohe jednom je rekao: “Svaki udarac sjekirom ima neko značenje i svaka rezbarija neku svoju simboliku. (...) Ovdje je sačuvano znanje i iskustvo mnogih generacija. Te kuće otkrivaju izvanredan smisao za obradu materijala. Kakve li snage izraza! Kako li su skladne i lijepe te kuće! One su poput jeke pjesama iz davnine!”

Zastali smo kako bismo uživali u ljepoti arhitekture u ovom muzeju na otvorenom, no istovremeno pokušavamo zamisliti ljude koji su živjeli u tim kućama i bavili se svojim svakodnevnim poslovima. Bilo bi lijepo kad bismo se u današnjem užurbanom tempu života ponekad mogli opustiti i podsjetiti se na nekadašnji miran način života.