SVATKO čezne za svijetom u kojem se nitko neće bojati nuklearnog rata. No, kada razmisle o stanju koje vlada u današnjem svijetu, mnogi gube nadu da će to ikada postati stvarnost. “Zamisao o kontroli, smanjenju i na koncu uništenju sveg nuklearnog oružja gubi na važnosti kako u Sjedinjenim Državama tako i na međunarodnom planu”, stajalo je u časopisu The Guardian Weekly.

Međutim, neki ističu kako su određene zemlje ipak poduzele neke mjere u vezi s tim. Naprimjer, procjenjuje se da su samo Sjedinjene Države u godini dana utrošile 2,2 milijarde dolara u borbu za sprečavanje nuklearnog rata. To nipošto nije mali iznos. Međutim, kada se zna da ta ista zemlja na pripreme za nuklearni rat svake godine utroši oko 27 milijardi dolara, to djeluje vrlo obeshrabrujuće.

No što je s mirovnim sporazumima? Pružaju li oni kakvu nadu?

Od pojave nuklearne bombe usvojeni su brojni sporazumi o kontroli i ograničavanju nuklearnog naoružanja. Među njima su Ugovor o neširenju nuklearnog oružja, Sporazum o ograničavanju strateškog naoružanja, Sporazum o smanjenju strateškog napadačkog naoružanja i Sporazum o potpunoj zabrani nuklearnih pokusa. Zar tim sporazumima nije uklonjena nuklearna prijetnja?

Svaki se sporazum zasniva na obećanju koje jedni drugima daju potpisnici sporazuma. Naprimjer, provedba Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, koji je potpisan 1970. i koji je do prosinca 2000. potpisalo 187 zemalja, među kojima su i one koje imaju nuklearno oružje i one koje ga nemaju, ovisi o tome koliko su ga se sve te zemlje spremne pridržavati. Taj ugovor zabranjuje zemljama koje ne posjeduju  nuklearno oružje da ga naprave ili na neki drugi način dođu do njega, a nuklearne sile obavezuje da rade na uništenju nuklearnog oružja koje posjeduju. Što se postiglo tim ugovorom? “Premda provedba Ugovora o neširenju nuklearnog oružja nije nimalo jednostavna, njime se ipak uspjelo spriječiti zloupotrebu nuklearne tehnologije i nuklearnih postrojenja koji se ne koriste u vojne svrhe i podliježu nadzoru”, objašnjava Carey Sublette u dokumentu pod nazivom “Nuklearno oružje — najčešća pitanja”.

Premda su ovim ugovorom postignuti određeni rezultati, “njime se nije uspjelo (...) odvratiti nekoliko zemalja od pokušaja da dođu do nuklearnog oružja, u čemu su neke i uspjele”, rekao je Carey Sublette. To su učinile u tajnosti i u postrojenjima koja prema ovom ugovoru ne podliježu nadzoru, rekao je on. Dakle, što će se nekim sporazumom postići ovisi o tome koliko se svaki potpisnik iskreno želi pridržavati odredaba tog sporazuma. Možemo li vjerovati ljudskim obećanjima? Povijest pruža jasan odgovor na to pitanje.

U koga se onda možemo pouzdati?

U prosincu 2001. čak 110 dobitnika Nobelove nagrade potpisalo je izjavu u kojoj je stajalo: “Pokretanje zajedničke međunarodne akcije koja bi se zasnivala na temeljima demokracije jedina je nada za budućnost. (...) Da bismo opstali u svijetu koji smo sami izmijenili, moramo usvojiti novi način razmišljanja.” No kakav je to novi način razmišljanja potreban? Je li realno vjerovati da će oni koji posjeduju nuklearno oružje i njime ugrožavaju svjetski mir početi razmišljati na neki “novi način”?

Biblija nas savjetuje: “Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječjega, u kojega nema pomoći” (Psalam 146:3). Zašto ne? Ona odgovara: “Put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23). Da, glavni razlog je taj što ljudi nisu obdareni sposobnošću da vladaju Zemljom, a da na njoj vlada mir. Biblija je u pravu kada kaže da ‘čovjek vlada nad čovjekom na zlo njegovo’ (Propovjednik 8:9).

No ako ljudi nisu u stanju vladati svijetom, tko je onda? Biblija obećava da će na Zemlji zavladati mir kada njome bude upravljala vlast kojoj se može vjerovati i koja može uspostaviti mir. Ona tu vlast naziva Božje Kraljevstvo. To je vlast za koju se milijuni ljudi i nesvjesno mole kada u molitvi Očenaš kažu: “Oče naš, koji jesi na nebesima, (...) neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:9, 10). Kralj tog Kraljevstva je Isus Krist, Knez Mira. Opisujući njegovo vladanje, Biblija kaže: “Nadaleko vlast će mu se sterat i miru neće biti kraja” (Izaija 9:5, 6, St).

No čak i ako “knezovi” ovog svijeta, odnosno političari, i ljudske vlasti ne usvoje taj novi način razmišljanja, to ne znači da vi to ne možete učiniti. Jehovini svjedoci pomogli su milijunima ljudi da putem besplatnog proučavanja Biblije prihvate biblijsku poruku nade. Ukoliko i vi želite saznati nešto više o tome, obratite se izdavačima ovog časopisa ili posjetite Dvoranu Kraljevstva Jehovinih svjedoka u području gdje živite.