“ZAR nemamo već dovoljno obaveza?” Bila je to moja prva reakcija nakon što je supruga donijela kući malenog vrapca koji je ispao iz gnijezda. No srce mi se smekšalo čim sam pogledao tu malu drhtavu ptičicu. Pa ipak, pitao sam se kako će to slabašno stvorenje preživjeti. *

Ispočetka smo našeg malog gosta morali natjerati da pojede malo kašaste hrane. No već sljedećeg dana naš nas je vrapčić redovito podsjećao da ga trebamo nahraniti. Njegovo glasno živkanje čulo se čak na stubištu kroz dvoja zatvorena vrata u stanu!

Po perju smo raspoznali da je naš vrapčić ženka. S vremenom je toliko ojačao da je mogao i letjeti. No sva naša nastojanja da ga vratimo natrag u prirodu nisu urodila nikakvim plodom. ‘Možda još nije dovoljno hrabar da izađe iz kuće’, pomislili smo. Stoga smo kupili krletku i udomili ga kao kućnog ljubimca. Nazvali smo ga “Spatzi”, što na njemačkom znači “vrapčić”.

Jednog dana skuhali smo rižu, po svemu sudeći omiljenu hranu našeg Spatzija. No kako je bila još vruća, supruga ju je ostavila da se hladi, a Spatziju je dala malo sjemenki. Kako je Spatzi reagirao na to? Nakrivio je glavicu i potom kljunom sve sjemenke gurnuo preko ruba stola. Supruga i ja zabezeknuto smo se pogledali i prasnuli u smijeh. Brzo smo uzeli nešto hladne riže i stavili je pred Spatzija, koji je ovaj put izgledao sasvim zadovoljan.

Priča o ovoj ljupkoj ptičici podsjeća nas na riječi koje je Isus uputio svojim učenicima: “Ne prodaju li se dva vrapca za novčić male vrijednosti? A ipak nijedan od njih neće pasti na zemlju, a da vaš Otac ne zna za to.” Zatim im je rekao: “Ne bojte se: vi ste vredniji od mnogo vrabaca” (Matej 10:29-31).

Uistinu je utješno znati da Jehova vidi sve teškoće kroz koje prolazimo i ne zaboravlja našu ustrajnost (Izaija 63:9; Hebrejima 6:10). Samilost koju mi osjećamo prema nekoj ptičici neznatna je u usporedbi s ljubavlju koju Jehova Bog osjeća prema onima koji mu služe. (Prilog suradnika.)