ŽIVIO je prije više od 2 000 godina, a njegova vladavina trajala je tridesetak godina. Glavnina njegovog kraljevstva nalazila se u Judeji, no ono je obuhvaćalo i neka okolna područja. Povijest ga pamti kao Heroda Velikog.

Uz njegovo ime često se veže sjećanje na to da je bio ljubomorni ubojica. Dao je ubiti neke članove svoje obitelji, a i velik broj bespomoćnih malenih dječaka. Kad je od zvjezdoznanaca s istoka saznao za rođenje budućeg kralja, Herod se pretvarao da želi iskazati čast tom djetetu. Rekao je zvjezdoznancima da pronađu dijete te da se nakon toga vrate i jave mu gdje je. No kad ih je Bog upozorio da se ne vraćaju Herodu, taj je kralj naredio da se u Betlehemu, gradu u kojem su zvjezdoznanci pronašli Isusa, i u njegovoj okolici pobiju svi dječaci od dvije godine naniže (Matej 2:1-18).

No prije toga Herod je svojim izvanrednim građevinskim pothvatima zadobio naklonost mnogih ljudi. Gradio je hramove, amfiteatre, hipodrome, akvedukte i velebne tvrđave s raskošnim kupalištima. Zdanja koja je sagradio bila su uistinu impresivna — još dan-danas dive im se građevinski stručnjaci koji istražuju njihove ostatke.

Herod je pomno birao mjesta na kojima će podignuti svoje građevine jer je htio da one izgledaju upečatljivo i da se skladno stope s prirodnim obilježjima terena. Njegove palače bile su ukrašene raskošnim freskama, fino izrađenom štukaturom i podnim mozaicima. Osim toga Herod je prvi u Judeji sagradio rimska kupališta, koja su imala prostorije za vruće i tople kupke te podno grijanje. Sagradio je i čitave gradove, a jedan od njih čak je imao umjetnu luku.

U Cezareji je Herod sagradio jednu od najvećih morskih luka rimskog svijeta. Arheologe zapanjuju njene dimenzije. U luci se moglo usidriti stotinjak brodova, što svjedoči o tome da je Cezareja svojevremeno bila veliko međunarodno trgovačko središte.

U izgradnji molova i lukobrana bile su primijenjene najnaprednije tehnike onog doba. No stručnjaci dugo vremena nisu mogli dokučiti kako su graditelji uspjeli postaviti u more ogromne kamene blokove visoke 15 metara, široke 3 metra i dugačke 3 metra koje je opisao židovski povjesničar Josip Flavije. U novije vrijeme ronioci su otkrili da Herod nije koristio kamene, nego betonske blokove. Da bi sagradili molove i lukobrane, radnici su lijevali beton u drvene kalupe, a potom su dobivene blokove potopili i pričvrstili za dno.

Taj planski izgrađen lučki grad imao je hram posvećen caru Augustu, palaču, hipodrom, kazalište s 4 000 mjesta i podzemnu kanalizaciju. Cezareja se opskrbljivala vodom iz izvora na brdskom lancu Karmelu, koji je udaljen otprilike šest kilometara. Voda je do grada tekla akveduktima i tunelima.

Najveći Herodov graditeljski pothvat bio je izgradnja hrama u Jeruzalemu. Prvobitni hram sagradio je kralj Salamun prema nacrtima koje je njegov otac David pod nadahnućem dobio od Boga (1. Kraljevima 6:1;  1. Ljetopisa 28:11, 12). Nakon otprilike 420 godina taj su hram razorili Babilonci, a oko 90 godina kasnije judejski namjesnik Zerubabel na njegovom je mjestu podignuo novi hram koji nije bio tako raskošan kao prvi.

Govoreći o hramu koji je Herod sagradio na istom mjestu, povjesničar Flavije piše: “Sa svih je strana bio prekriven velikim zlatnim pločama. Čim bi izašlo sunce, on bi se tako zasjajio da ljudi nisu mogli gledati u njega, nego su morali skrenuti pogled, kao da ih je zabljesnulo sunce. Strancima koji bi mu prilazili iz daljine je izgledao poput gore prekrivene snijegom, jer sve što na njemu nije bilo pozlaćeno bilo je snježnobijele boje.”

Na tisuće ljudi sudjelovalo je u izgradnji potpornog hramskog zida, koji je na zapadnoj strani bio dug 500 metara. Ogromne kamene blokove postavili su bez vezivne smjese. Jedan od tih kamenova težio je gotovo 400 tona. Prema riječima jednog učenjaka, taj je kamen “po svojoj veličini bio bez premca u cijelom starom svijetu”. Nije čudo da su se Isusovi učenici divili tom zdanju! (Marko 13:1). Unutar zida nalazilo se veliko Hramsko brdo — najveći umjetni plato drevnog svijeta. Bio je tako velik da bi na njega stalo 13 današnjih nogometnih igrališta!

U Jeruzalemu je Herod podignuo i neka druga zdanja. Jedno od njih bila je tvrđava Antonija, smještena uz hram koji je već ranije sagradio. Na ulazu u grad sagradio je i veliku palaču s tri impozantne kule.

Herod je od cara Augusta dobio na dar drevni grad Samariju, koju je preimenovao u Sebaste. Taj je grad uljepšao mnogim javnim objektima, među kojima je vjerojatno bio i stadion okružen kolonadama. Herod je sagradio i mnoge velike zgrade ukrašene kićenim freskama.

Grad Jerihon leži u Jordanskoj dolini na oko 250 metara ispod razine mora i ima ugodnu suptropsku klimu. U 1. stoljeću prostirao se na površini od 1 000 hektara i bio je pun krasnih vrtova. U njemu je Herod sagradio zimsku palaču. Ona se zapravo sastojala od tri palače koje su bile spojene u jednu raskošnu rezidenciju, a svako od tih zdanja imalo je dvoranu za prijeme, kupelji, vrtove i bazene za kupanje. Stoga nimalo ne čudi da je zimi Herod najviše volio boraviti u Jerihonu!

No Herod je imao još jednu palaču u kojoj je mogao boraviti preko zime. Bila je to tvrđava koja se nalazila na vrhu Masade, visoravni što se uzdiže 400 metara iznad Mrtvog mora. Na tom je mjestu na trima uskim terasama sagradio otmjenu palaču s kupalištem. Na zapadu visoravni podignuo je još jednu palaču s rimskom kupelji, koja je imala cijevi za grijanje u zidovima te toalet s tekućom vodom!

U tom negostoljubivom pustinjskom kraju Herod je stvorio mjesto koje bi se moglo nazvati kraljevskim odmaralištem. Opremio ga je s desetak cisterni u koje se moglo spremiti 40 milijuna litara vode. Budući da je tvrđava imala i izvanredan sustav za sakupljanje i spremanje kišnice, bilo je dovoljno vode za uzgoj žitarica i povrća te za kupanje u bazenima i kupeljima.

Među Herodove izvanredne građevinske pothvate spada i utvrđena palača Herodij, koju je podignuo na povisokom brdu smještenom pet kilometara jugoistočno od Betlehema. Sastojala se od dva glavna dijela: Gornjeg i Donjeg Herodija. Gornji dio obuhvaćao je velebnu palaču-tvrđavu s peterokatnom istočnom kulom, koja je nekad dominirala krajolikom, a danas leži u ruševinama. Prije dvije godine međunarodne novinske agencije izvijestile su da je na višim obroncima Herodija pronađena Herodova grobnica. Bilo je rečeno kako to otkriće potvrđuje Flavijeve izvještaje iz 1. stoljeća koji govore da je ondje održan Herodov pogreb.

U Donjem Herodiju nekada se nalazio kompleks zgrada i službenih prostorija sagrađenih u produžetku palače. Pažnju je najviše privlačio rimski vrt ukrašen stupovljem. Vrt se prostirao oko ogromnog bazena u čijem se središtu nalazio mali ukrasni otok. Bazen je bio gotovo dvaput veći od današnjih olimpijskih bazena. Prvenstveno se koristio kao spremnik za vodu, no služio je i za plivanje, pa čak i plovidbu čamcem. Voda je stizala akveduktom s izvora udaljenog pet kilometara.

Dojmljen ljepotom okolnog krajolika jedan je posjetitelj svojevremeno rekao: “Na istočnoj strani pogled se pružao sve do Mrtvog mora. Pred nama se prostirala judejska pustinja u kojoj se David skrivao kad ga je progonio Šaul. Kad smo vidjeli koliko je taj kraj krševit, bilo nam je jasno kako je to Davidu polazilo za rukom, tim više što je još od mladosti sigurno dobro poznavao te predjele. Pomislili smo i na to da se David, dok je čuvao ovce, možda često penjao upravo na ovo brdo kako bi, baš kao i mi, uživao u predivnom pogledu.”

Napisane su mnoge knjige o Herodovim graditeljskim pothvatima. Postoje mnoge teorije o tome zašto je sagradio tolike građevine. Neki kažu da je to učinio kako bi stekao slavno ime, a neki da je to učinio iz političkih razloga. Što god bio njegov motiv, ovaj kratak osvrt na graditeljske pothvate Heroda Velikog potvrđuje činjenicu da je taj nemilosrdni vladar bio vrhunski graditelj.