NIŠTA nije ukazivalo na to da bi Conchita mogla oboljeti od raka. * Imala je 40 godina i bila je sasvim zdrava. Nitko u njenoj obitelji nije bolovao od raka dojke. Redovito je išla na mamografiju i nalazi su uvijek bili uredni. No dok se jednog dana tuširala, Conchita je na dojci napipala neku kvržicu. Pretrage su pokazale da ima rak. Ona i njen suprug u šoku su slušali liječnika dok im je objašnjavao kako se ta vrsta raka može liječiti.

Kad bi u prošlosti nekoj ženi bio dijagnosticiran rak dojke, liječnik bi joj rekao da joj je jedini izbor radikalna mastektomija — kirurški zahvat kojim se odstranjuju cijela dojka, prsni mišići te limfni čvorovi u prsnom košu i ispod pazuha. Nakon toga obično bi slijedila mučna kemoterapija ili zračenje. Stoga ne čudi da su se mnoge žene više užasavale liječenja nego same bolesti.

Nije lako izabrati pravi pristup liječenju raka dojke. S jedne strane potrebno je agresivno liječenje kako bi se pobijedila ta zloćudna bolest, no s druge strane želi se izbjeći nepotrebno unakažavanje tijela i bolne nuspojave. Ženama koje obole od raka dojke danas stoje na raspolaganju razne metode liječenja. * Brojna medicinska istraživanja i vijesti koje čujemo u medijima pružaju nam nadu da će uskoro biti otkrivene nove, revolucionarne metode liječenja, pouzdaniji testovi kojima bi se utvrdile genetske predispozicije za obolijevanje od raka te režimi prehrane koji pomažu u prevenciji i borbi protiv te bolesti. Mnogi vjeruju da bi se tim novim otkrićima mogla konačno pobijediti ta opaka bolest.

No unatoč velikom napretku medicine, rak dojke i dalje je kod žena jedna od najsmrtonosnijih vrsta raka. * Visoka stopa obolijevanja bilježi se u razvijenim zemljama Sjeverne Amerike i zapadne Europe, no u posljednje vrijeme broj oboljelih žena sve više raste u azijskim i afričkim zemljama, u kojima je dosad obolijevalo znatno manje žena. Zanimljivo je da je u Aziji i Africi stopa smrtnosti veća nego u razvijenim zemljama. Što je razlog tome? “Bolest se gotovo nikad ne otkrije u ranom stadiju”, kaže jedna liječnica iz Afrike. “Većina žena dođe na liječenje tek kad je bolest već uznapredovala.”

Rizik od pojave raka dojke raste s godinama. Oko 80 posto oboljelih žena starije je od 50 godina. No utješno je znati da rak dojke spada u vrste raka koje se mogu najbolje liječiti. Tako 97 posto žena kojima je rak dojke otkriven u ranom stadiju, prije nego što se stigao proširiti, ostane na životu još barem pet godina nakon postavljanja dijagnoze. Nedavno je i Conchiti bilo pet godina otkako je oboljela, no ona se zasad dobro osjeća.

Većina žena, kao i Conchita, otkrije da ima rak nakon što na dojci primijeti neku neobičnu kvržicu. Na svu sreću, oko 80 posto tih kvržica dobroćudne su izrasline koje se ne šire na druga tkiva. Uglavnom je riječ o cistama, odnosno šupljinama ispunjenim tekućinom.

Rak dojke javlja se kad se jedna stanica počne nekontrolirano dijeliti, pa tako nastaje masa tkiva  koja se naziva tumor. Tumor postaje zloćudan kad njegove stanice napadnu druga tkiva. Neki tumori rastu jako brzo, a neki sporo, pa ponekad prođe i deset godina prije nego što ih se otkrije.

Da bi liječnik ustanovio ima li Conchita rak, pomoću tanke igle uzeo je uzorak tkiva iz kvržice koja se pojavila na dojci. Nalaz je pokazao da u tkivu postoje stanice raka. Stoga je Conchita morala ići na operaciju kako bi joj se odstranio tumor i okolno tkivo. Nakon operacije liječnici su mogli odrediti veličinu i vrstu raka te utvrditi kojom brzinom raste i da li se proširio na druga tkiva.

Nakon kirurškog zahvata mnoge pacijentice podvrgavaju se daljnjem liječenju čiji je cilj spriječiti ponovnu pojavu ili širenje tumora. Stanice raka mogu se odvojiti od tumora te krvotokom ili limfnim sustavom dospjeti u neki drugi dio tijela, gdje se nastave množiti. Tako nastaju metastaze. Ako se rak proširi na vitalne organe i tkiva — mozak, jetru, koštanu srž ili pluća — bolesnici prijeti smrt.

Conchita je išla na zračenje i kemoterapiju kako bi se uništile preostale stanice raka u dojci i drugim dijelovima tijela. Budući da je bolovala od raka na čiji razvoj utječe estrogen, dobivala je  i antihormonsku terapiju kako bi se spriječio rast novih stanica raka.

Zahvaljujući napretku u borbi protiv raka dojke bolesnicama danas stoje na raspolaganju razne mogućnosti liječenja ovisno o njihovoj dobi, zdravstvenom stanju, vrsti raka i o tome jesu li već prije bolovale od raka. Naprimjer, kod Arlette je rak otkriven prije nego što se proširio izvan mliječnog kanalića. Zbog toga nije bilo potrebno odstraniti cijelu dojku, nego je bilo dovoljno izvršiti lumpektomiju, kirurški zahvat kojim se uklanja tumorsko tkivo i malo područje oko njega. Alice je prije operacije išla na kemoterapiju čiji je cilj bio smanjiti tumor. Janice je imala lakšu operaciju. Kirurzi su joj uklonili tumor i samo najbliži limfni čvor u koji otječe tekućina iz tumora. Budući da u tom čvoru nisu bile nađene stanice raka, ostali limfni čvorovi nisu bili uklonjeni. Tako je kod Janice smanjena opasnost od pojave limfedema, neugodnog oticanja ruke do kojeg može doći kad se odstrani veći broj limfnih čvorova.

Suvremena medicina puno zna o tome kako se rak dojke razvija, no još uvijek nema pravi odgovor na pitanje zašto i kako on nastaje.

Još uvijek se ne zna što uzrokuje rak dojke. Mnogi prigovaraju da se više pažnje posvećuje istraživanju raznih metoda liječenja i dijagnosticiranja raka — što donosi veliku zaradu — nego otkrivanju uzroka i prevenciji te zloćudne bolesti. No znanstvenici su ipak došli do nekih važnih otkrića. Neki smatraju da rak dojke nastaje postupnim i vrlo složenim procesom koji započinje kad oštećeni gen potakne stanice da se čudno ponašaju. One se nekontrolirano umnažaju, napadaju druga tkiva, onemogućavaju stanicama imunološkog sustava da ih pronađu i unište te podmuklo napadaju vitalne organe.

Kako dolazi do oštećenja gena? U otprilike 5 do 10 posto slučajeva žene se rode s genima koji povećavaju rizik od raka dojke. No u mnogim slučajevima na oštećenje gena očito utječu razni vanjski činioci — ponajviše zračenje i izloženost štetnim kemikalijama. Daljnja istraživanja mogla bi dodatno potvrditi tu teoriju.

Rak dojke povezuje se i s djelovanjem hormona estrogena, koji može potaknuti razvoj nekih vrsta raka dojke. Stoga rizik od pojave raka može biti veći kod žena koje su jako rano dobile prvu mjesečnicu ili su kasno ušle u menopauzu. Veća opasnost prijeti i ženama koje su kasno rodile prvo dijete, ženama koje nikad nisu rodile i onima koje primaju nadomjesnu hormonsku terapiju. Budući da masne stanice stvaraju estrogen, gojaznost može doprinijeti nastanku raka dojke kod žena u menopauzi iako njihovi jajnici više ne proizvode hormone. Ugrožene su i žene koje imaju visoku razinu hormona inzulina i nisku razinu  melatonina, hormona spavanja. Taj se poremećaj često javlja kod ljudi koji rade noću.

Je li na pomolu otkriće djelotvornijih metoda liječenja koje neće biti tako bolne i neugodne? Znanstvenici usavršavaju terapije koje u borbi protiv raka koriste imunološki sustav organizma. Nastoje otkriti i lijekove koji bi na molekularnoj razini blokirali prenošenje signala koji potiču rast tumorskih stanica. Radi se i na usavršavanju radiološke opreme kako bi se liječnicima pomoglo da preciznije i uspješnije provode terapiju zračenjem.

Znanstvenici vrše istraživanja i na drugim područjima. Naprimjer, nastoje otkriti kako i zašto nastaju metastaze, kako nadmudriti stanice raka otporne na kemoterapiju i prekinuti rast tumorskih stanica te što bolje prilagoditi način liječenja specifičnim vrstama tumora.

No ipak se moramo pomiriti s tim da će svijetom i dalje harati razne bolesti te da će ljudi umirati (Rimljanima 5:12). Samo nas naš Stvoritelj može izbaviti iz tog jadnog stanja. Hoće li on to učiniti? Biblija kaže da hoće. Ona obećava da će uskoro doći vrijeme kad “nitko od stanovnika neće reći: ‘Bolestan sam’” * (Izaija 33:24). Tada ćemo biti pošteđeni svih boli i patnji!