DILJEM svijeta milijuni muslimana, židova i pripadnika raznih kršćanskih crkava jedan dan u tjednu smatraju svetim te se toga dana posvećuju posebnim vjerskim aktivnostima. Zašto to čine? Uzmimo za primjer Ibrahima, pobožnog muslimana koji svaki petak odlazi u džamiju na molitvu i propovijed. On kaže: “Želim biti blizu Boga i naći unutarnji mir.”

No traži li Bog da se jedan dan u tjednu smatra svetim? Moramo li vršiti službu Bogu točno određenog dana u tjednu da bismo bili u dobrom odnosu s njim? Što o tome kaže Biblija?

Prije više od 3 500 godina Bog je preko proroka Mojsija dao svojim slugama poseban zakon. Taj je zakon, između ostalog, propisivao držanje raznih dana počinka, odnosno šabata, u koje se narod trebao posvetiti službi Bogu. Najčešći je bio tjedni dan počinka. On je počinjao zalaskom sunca u petak i trajao je do zalaska sunca u subotu (2. Mojsijeva 20:8-10).

Jesu li ljudi iz svih naroda trebali držati taj tjedni dan počinka? Nisu. Mojsijev zakon bio je dan isključivo Izraelcima i obraćenicima iz drugih naroda koji su počeli štovati izraelskog Boga. Bog je rekao Mojsiju: “Sinovi Izraelovi neka drže dan počinka (...). To neka bude trajan znak između mene i sinova Izraelovih” * (2. Mojsijeva 31:16, 17).

Biblija naučava da je Mojsijev zakon bio “tek sjena onoga što dolazi” (Kološanima 2:17). Dakle, zapovijed o držanju dana počinka bila je dio Zakona koji je trebao biti na snazi samo neko vrijeme. Mojsijev zakon ukazivao je na daleko uzvišeniji način služenja Bogu koji je trebao biti uspostavljen u budućnosti (Hebrejima 10:1). Biblija pokazuje da je Zakon što su ga dobili Izraelci, pa tako i zapovijed o držanju tjednog dana počinka, u Božjim očima prestao vrijediti nakon Isusove smrti (Rimljanima 10:4). No što je nadomjestilo Mojsijev zakon?

Biblija jasno daje do znanja na koji način vjernici trebaju služiti Bogu otkako je Mojsijev zakon ispunio svoju svrhu. Zahtijeva li Bog da mu vršimo svetu službu točno određenog dana u tjednu?

Biblija pokazuje da neke zapovijedi koje su bile dane Izraelcima vrijede i za kršćane. Među njima je i zapovijed o tome da se treba kloniti idolopoklonstva, bluda i jedenja krvi (Djela apostolska 15:28, 29). No vrijedno je zapaziti da zapovijed o držanju tjednog dana počinka nije bila uključena u zapovijedi kojih su se kršćani trebali pridržavati (Rimljanima 14:5).

Što nam još Biblija otkriva o tome kako su prvi kršćani vršili službu Bogu? Oni su se redovito okupljali kako bi se zajedno molili, čitali ulomke iz Božje Riječi, slušali govore i pjevali pjesme kojima su hvalili Boga (Djela apostolska 12:12; Kološanima 3:16). Na takvim su sastancima primali duhovnu pouku,  jačali svoju vjeru i hrabrili jedni druge (Hebrejima 10:24, 25).

U Bibliji nigdje ne piše da su kršćani morali održavati sastanke nedjeljom ili da su se morali sastajati nekog drugog, točno određenog dana u tjednu. Zašto onda mnogi koji se izjašnjavaju kao kršćani smatraju nedjelju svetim danom? Običaj da vjernici nedjeljom idu na bogoslužje pojavio se nakon što je dovršeno pisanje Biblije, u vrijeme kad su se počela javljati razna vjerovanja i tradicije koje nemaju temelja u Bibliji.

Je li Bog kasnije ponovno uveo neki poseban dan u koji bi vjernici trebali ići na bogoslužje? Nije. U Bibliji je detaljno objašnjeno kako treba služiti Bogu. Nakon što je bilo završeno pisanje Biblije, Bog nije nadahnuo pisanje nikakvih drugih spisa. Apostol Pavao pod Božjim je nadahnućem napisao: “Čak i kad bismo vam mi ili kad bi vam anđeo s neba objavio drugačiju dobru vijest od one koju smo vam već objavili, neka bude proklet!” (Galaćanima 1:8).

Iako su vjerski vođe Isusovog vremena pomno držali zapovijed da jedan dan u tjednu treba smatrati svetim, njihova služba nije bila po volji Bogu jer im je srce bilo zlo. Oni su ljubili novac, težili za ugledom i prezirali obične, priproste ljude. Bili su pokvareni i duboko upleteni u politička previranja onog vremena (Matej 23:6, 7, 29-33; Luka 16:14; Ivan 11:46-48). Tvrdili su da zastupaju Boga, ali su zapovijed o držanju dana počinka, što ju je Bog dao kako bi svom narodu omogućio duhovnu okrepu, pretvorili u gomilu ljudskih pravila koja su ljudima bila teško breme (Matej 12:9-14).

Očito je da Bogu ne možemo ugoditi tako da jedan dan u tjednu držimo svetim. No kako mu možemo ugoditi? Isus je uputio ljudima privlačan poziv: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti!” (Matej 11:28). Štovanje Boga koje se uistinu temelji na Isusovim učenjima donosi vjernicima duhovnu okrepu. U takvom načinu štovanja Boga nema licemjerja ni obreda koji opterećuju ljude.

Jehovini svjedoci u cijelom svijetu vrše službu Bogu točno onako kako su to činili Isusovi prvi učenici. Oni svaki tjedan održavaju sastanke na kojima proučavaju Bibliju. Dane u kojima održavaju sastanke određuju prema mjesnim okolnostima, a ne prema nebiblijskim tradicijama. Zašto ne biste došli na neki od njihovih sastanaka i poslušali vjersku pouku koja vam može donijeti duhovnu okrepu?