RIBOLOVCIMA nije nimalo lako uloviti ribu. Trebaju je (1) pronaći, (2) približiti joj se i (3) uloviti je. I ptice koje se hrane ribom suočavaju se s istim izazovom.

Ribari u starom Egiptu najčešće su lovili ribu harpunom. Oni su u osnovi koristili istu tehniku kojom su se neke vrste čaplji služile davno prije njih.

Siva čaplja, koja živi u delti Nila, probada ribu kljunom koji je šiljast poput koplja. Ona čak može probosti dvije ribe odjednom, pa se za nju može reći da je vještiji ribolovac od ljudi. Ta čaplja zna pojesti i više od pola kilograma ribe na dan.

Čaplje se umiju vješto prikrasti plijenu te ga iznenada napasti. Bilo da polako koračaju plićakom bilo da nepomično stoje na mjestu, uvijek su spremne za napad. Kad im se riba dovoljno približi, naglo urone glavu u vodu i ščepaju je kljunom. Strpljivost im se obično isplati.

U jednoj knjizi o pticama piše da se zelenoleđi gak iz Japana ponaša poput ljudi koji kruhom hrane ribe u ukrasnim ribnjacima. Ta lukava ptica komadićima kruha mami ribu da joj se približi kako bi je mogla uloviti.

Bijele čaplje koje žive na Karibima također koriste kruh kao mamac. No one mogu loviti ribu i bez mamca, služeći se svojim žutim stopalima. U plićaku stoje na jednoj nozi, a drugom mašu u vodi kako bi privukle pažnju znatiželjnih riba.

Ptice love ribu na razne načine. Naprimjer, orao ribar lovi na prepad. Dok leti nebom, pogledom traži ribe koje plivaju pri površini vode. Kad spazi plijen, skupi krila i  obruši se prema vodi prateći kretanje ribe te je na koncu zgrabi svojim snažnim kandžama. Kod te metode lova važno je imati izvrstan vid i odabrati pravi trenutak za napad.

Afrički štekavac ponekad zgrabi ribu koja je teška tri kilograma, pa ne može s njom poletjeti. Što tada učini? Prirodoslovci su vidjeli da neki štekavci u takvoj situaciji plivaju do obale veslajući krilima!

Blune love ribu na sličan način kao orlovi ribari, no one se obrušavaju okomito. Te ptice lete u malim skupinama i traže jata riba koja plivaju pri površini mora. Budući da su ribe srebrnaste boje, iz zraka se na tamnoplavom moru vide svijetlozeleni otočići koji otkrivaju da se pod površinom nalazi jato riba. Čim ga spaze, blune krenu u napad.

Kad vide jato riba, blune se strelovito obruše u vodu brzinom od stotinjak kilometara na sat. To čine vješto i elegantno poput vrhunskih sportaša koji se natječu u skokovima u vodu. Obično i druge blune primijete da se nešto događa, pa se brže-bolje pridruže gozbi.

Za razliku od čaplji, blune ne nabadaju ribu na kljun. Budući da se u more zalijeću velikom brzinom, zaranjaju do dubine od nekoliko metara. Dok plivaju prema površini, uhvate ribu i cijelu je progutaju.

I čigre su vješti ribolovci, no one lete puno bliže površini vode. U enciklopediji Handbook of the Birds of the World piše da se čigre ne obrušavaju na plijen poput bluna, nego love oslanjajući se na svoju “letačku vještinu, eleganciju i spretnost”. One hvataju ribu leteći tik iznad površine vode. Ponekad nakratko i zarone kako bi zgrabile ribu.

Pelikani zbog svog ogromnog kljuna izgledaju pomalo nezgrapno, no oni su izvrsni letači i još bolji ribolovci. Smeđi pelikani obično rone za svojim plijenom, a ponekad znaju i ukrasti ribu iz ribarskih mreža. No lov im najbolje ide kad složno udruže snage.

Zanimljivo je da pelikani često zajednički love ribu. Obično desetak pelikana sleti na površinu vode i rasporedi se u polukrug. Dok polako plivaju prema obali, tjeraju jato riba u plićak. Potom svi u isti mah rašire krila i urone glavu u vodu te počnu puniti kljun ribom.

Naravno, ptice ne uspijevaju uvijek uloviti ribu. No, općenito uzevši, one su puno bolji ribolovci od ljudi.