U INDONEZIJI se batik nosi od pamtivijeka, no još uvijek nije izašao iz mode. Nose ga dostojanstvenici na svečanim primanjima, a i prodavači na tržnicama. To je lijepa tkanina koju krase žive boje i najrazličitiji uzorci. No na koji se način izrađuje batik? Odakle on potječe? Za što se sve danas koristi?

Batik ima dugu povijest. Izraz “batik” na malajskom znači “slikanje voskom”. Može se odnositi na tehniku bojenja tkanine, ali i na samu tkaninu. Batik je postao sastavni dio indonezijske kulture i svakodnevnog života mnogih Indonežana. Stekao je i veliku popularnost diljem svijeta, tako da se u raznim zemljama mogu naći tkanine oslikane na sličan način.

Žene koje oslikavaju tkaninu služe se posebnom alatkom — malom bakrenom pisaljkom koja na vrhu ima spremnik što se napuni tekućim voskom. Njome se na tkanini crtaju složeni uzorci i šare. Kad se vosak stvrdne, tkanina se umoči u boju. Pritom se oboje samo oni dijelovi tkanine koji nisu prekriveni voskom. Taj se postupak obično ponavlja nekoliko puta s različitim bojama kako bi se dobili živopisni uzorci.

Sredinom 19. stoljeća vješti izrađivači batika počeli su nanositi vosak na tkaninu pomoću bakrenih pečata. Ta je metoda bila brža od crtanja pisaljkom po tkanini i omogućila je izradu identičnih uzoraka. U 20. stoljeću u tvornicama se za nanošenje voska počeo koristiti sitotisak. Još se uvijek može kupiti batik ručne izrade, no na tržištu se ipak najviše nude tkanine proizvedene u tvornicama.

Obično se oslikavaju pamučne i svilene tkanine. Boje se dobivaju od lišća, drva, kore drveća i začinskog bilja koje se može naći u Indoneziji, no koriste se i umjetne boje. Prije nego što se počeo rabiti vosak, izrađivači batika crtali su uzorke pomoću kašastih biljnih smjesa, životinjske masti, pa čak i blata. Danas uglavnom koriste umjetni vosak, no neki se još uvijek služe mješavinom parafina i pčelinjeg voska.

Ne zna se točno gdje je i kada nastao batik. U Kini su pronađeni komadi tkanine obojene tom tehnikom koji potječu iz 6. stoljeća. Još se uvijek ne može sa sigurnošću utvrditi kada se batik pojavio u Indoneziji, no postoje dokazi da ga je u 17. stoljeću ta zemlja uvozila i izvozila.

U proteklih nekoliko desetljeća batik je diljem svijeta stekao veliku popularnost te je postao svojevrstan zaštitni znak Indonezije. Budući da izrada batika u Indoneziji ima tako dugu povijest i da je uvelike utjecala na kulturu i život indonezijskog stanovništva, UNESCO ju je 2009. uvrstio na svoj popis svjetske nematerijalne kulturne baštine.

U Indoneziji su se očuvale neke tradicionalne metode oslikavanja i nošenja batika koje su nastale pod utjecajem starih običaja i praznovjerja. U svakoj indonezijskoj pokrajini izrađuju se tkanine karakterističnih boja i motiva. Naprimjer, batik sa sjeverne obale Jave odlikuje se nizom žarkih boja i obično je ukrašen motivima cvijeća, ptica i raznih životinja. No batik koji se izrađuje u središnjem dijelu tog otoka nije toliko  šaren i uglavnom je oslikan geometrijskim likovima. Diljem zemlje zabilježeno je čak 3 000 različitih motiva i uzoraka.

Jedan od tradicionalnih odjevnih predmeta koji se prave od batika naziva se selendang. Riječ je o marami koja se nosi preko ramena. Žene je obično vežu i u njoj nose svoju dječicu ili namirnice koje su kupile na tržnici. Za vrućih dana njome znaju i pokriti glavu kako bi se zaštitile od žarkog sunca.

Muškarci od davnina nose pokrivalo za glavu koje se naziva iket kepala. To je četvrtasti komad tkanine koji se veže oko glave tako da izgleda kao turban. Obično se nosi u svečanim prigodama.

Mnogi Indonežani nose i sarong. Riječ je o velikom pravokutnom komadu tkanine koji se omota oko tijela i nosi kao široka suknja ili haljina. Sarong se ne mora uvijek vezati — ponekad se može i zašiti po dužini. Zanimljivo je da ga nose i žene i muškarci.

Batik se koristi za izradu svakojakih odjevnih predmeta — od najobičnijih hlača do raskošnih svečanih haljina. Ta tkanina može služiti i kao slikarsko platno, tapiserija, stolnjak ili prekrivač za krevet, a koristi se i za izradu raznih drugih rukotvorina i dekoracija. Na indonezijskim tržnicama turisti mogu naći torbe, sandale, sjenila za svjetiljke, pa čak i torbe za prijenosna računala koje su ukrašene uzorcima tipičnim za batik. Mogli bismo reći da postoji bezbroj načina na koje se može upotrijebiti ta živopisna tkanina oslikana voskom!