JESTE li i vi skloni tako razmišljati? Koliko ste bili sretni kad ste ostvarili ono za čime ste čeznuli? Je li taj osjećaj potrajao ili ste nakon nekog vremena opet postali nezadovoljni? Kad čovjek postigne nešto što je dugo priželjkivao, naravno da je sretan zbog toga, ali takva je sreća obično kratka vijeka. Trajna sreća ne temelji se samo na ostvarenim postignućima i gomilanju materijalnih dobara. Prava sreća, baš kao i dobro zdravlje, ovisi o čitavom nizu faktora.

Svi se mi razlikujemo jedni od drugih. Ono što jednog čovjeka čini sretnim nekome drugom možda uopće ne pričinjava radost. Pored toga, čovjek se s godinama mijenja, pa mu ono što ga je nekad radovalo kasnije možda ništa ne znači. Međutim, brojna istraživanja upućuju na zaključak da ipak postoje neki uobičajeni čimbenici koji doprinose sretnom životu. Naprimjer, da bismo iskusili trajnu sreću, trebamo biti zadovoljni onim što imamo, čuvati se zavisti, ljubiti svoje bližnje i razviti pozitivan stav prema životu. U nastavku pogledajmo zašto je to važno.

“Novac je zaštita”, napisao je jedan mudar čovjek koji je dobro poznavao ljudsku prirodu. No on je također napisao: “Tko ljubi srebro, nikad mu nije dosta srebra, i tko ljubi bogatstvo, nikad mu nije dosta dobitka. I to je ispraznost” (Propovjednik 5:10; 7:12). Što je time htio reći? Ne možemo živjeti bez novca, ali trebamo se čuvati pohlepe jer se pohlepan čovjek ne može zasititi bogatstva niti zna uživati u onome što ima. Izraelski kralj Salamun, koji je napisao gore navedene riječi, htio je vidjeti mogu li bogatstvo i lagodan život donijeti čovjeku pravu sreću. On je živio u izobilju i srcu je svojem priuštio najrazličitije užitke. Kazao je: “Što su god oči moje poželjele, nisam im uskratio” (Propovjednik 1:13; 2:10).

Salamun je za života stekao ogromno bogatstvo. Sagradio je veličanstvene kuće, zasadio prekrasne vrtove i perivoje te načinio lijepa jezera. Na svoj je dvor doveo mnoštvo slugu i sluškinja. Priuštio je sebi sve što je poželio. No do kojeg je zaključka na koncu došao? Lagodan život donio mu je određeno zadovoljstvo i sreću, ali ta sreća nije dugo potrajala. “Uvidio sam da je sve bila ispraznost”, kazao je, “i od svega toga nije bilo nikakve koristi.” Čak je rekao da mu je omrznuo život (Propovjednik 2:11, 17, 18). Salamun je spoznao da se onaj tko u životu teži samo za užicima i udovoljava svakom svom prohtjevu na kraju osjeća prazno i nezadovoljno. *

Slažu li se današnja istraživanja sa zaključcima do kojih je došao taj mudar čovjek iz drevnog doba? U jednom članku objavljenom u časopisu Journal of Happiness Studies pisalo je: “Kad čovjek stekne dovoljno novca da zadovolji svoje osnovne životne potrebe, daljnjim bogaćenjem ne postaje nimalo sretniji.” Rezultati mnogih istraživanja pokazuju da ljudi nisu istinski sretni ako su zaokupljeni zgrtanjem materijalnih dobara, a zanemaruju duhovne i moralne vrijednosti.

BIBLIJA KAŽE: “Neka u vašem životu ne bude ljubavi prema novcu, nego budite zadovoljni onim što imate” (Hebrejima 13:5).

Zavidan čovjek teško podnosi tuđi uspjeh, nezadovoljan je zbog onoga što netko drugi postiže i priželjkuje ono što drugi ima. Zavist je poput otrova. Ona nas izjeda i lišava sreće. Kako u našem srcu može niknuti sjeme zavisti? Kako kod sebe možemo prepoznati tu ružnu osobinu i kako je možemo iskorijeniti?

U djelu Encyclopedia of Social Psychology stoji da ljudi obično zavide onima koji su im po nečemu slični, primjerice po dobi, životnim iskustvima ili društvenom položaju. Tako običan trgovac vjerojatno neće zavidjeti nekom slavnom glumcu, nego drugom trgovcu koji je u poslu uspješniji od njega.

Slično su se ponašali i ljudi koji su živjeli u drevno doba. Naprimjer, dostojanstvenici koji su služili na dvoru perzijskog kralja nisu zavidjeli kralju, nego čovjeku po imenu Danijel, koji je obnašao istu službu kao i oni. Zavidjeli su mu jer je bio iznimno sposoban i pametan. Zavist ih je toliko izjedala da su čak skovali zavjeru da ubiju Danijela, no planovi su im se izjalovili (Danijel 6:1-24). Čovjek može doista nisko pasti kad postane zavidan. “Zavist budi u ljudima želju da drugima čine zlo”, stoji u ranije spomenutoj enciklopediji. “Povijest je prepuna primjera koji pokazuju kako zavist može  dovesti do neprijateljstava, sukoba, pa čak i okrutnih ubojstava.” *

Kako kod sebe možete prepoznati sklonost zavisti? Upitajte se: “Radujem li se tuđim uspjesima ili sam zlovoljan kad vidim da drugima nešto ide od ruke? Ako moj brat ili sestra, vršnjak iz škole ili kolega s posla ne uspiju ostvariti ono što su željeli, je li mi zbog toga žao ili se veselim tome?” Ako ste odgovorili “zlovoljan sam” i “veselim se”, to može biti znak da se u vašem srcu ukorijenila zavist (1. Mojsijeva 26:12-14). “Zavist može toliko zatrovati čovjekov um da on više nije u stanju uživati u onome što je dobro u njegovom životu niti cijeniti sve lijepo što mu život pruža”, kaže Encyclopedia of Social Psychology. “Osoba koja je sklona zavisti teško može biti sretna i zadovoljna.”

Zavist možemo iskorijeniti iz svog srca tako da se trudimo biti istinski ponizni i skromni. Te će nam lijepe osobine pomoći da zapažamo i cijenimo tuđe vrline. Biblija nam savjetuje: “Ništa ne činite iz častoljublja niti iz taštine, nego u poniznosti smatrajte druge većima od sebe” (Filipljanima 2:3).

BIBLIJA KAŽE: “Ne budimo tašti, ne nadmećimo se jedni s drugima, ne zavidimo jedni drugima!” (Galaćanima 5:26).

“Kvaliteta međuljudskih odnosa utječe na sreću više nego posao, visina prihoda, sredina u kojoj čovjek živi, pa čak i njegovo fizičko zdravlje”, stoji u knjizi Social Psychology. Da bismo bili istinski sretni, trebamo voljeti svoje bližnje te osjetiti da i oni nas vole. Jedan biblijski pisac rekao je: “Kad (...) ljubavi ne bih imao, bio bih ništa” (1. Korinćanima 13:2).

Čak i ako dosad nismo naučili pokazivati ljubav drugima, nikad nije kasno da to promijenimo. Uzmimo za primjer Vanessu, koja je imala grozno djetinjstvo. Otac joj je bio alkoholičar i često ju je zlostavljao. S 14 godina pobjegla je od kuće, pa je živjela kod raznih udomiteljskih obitelji. Neko je vrijeme provela i u prihvatilištu za beskućnike. Bilo joj je tako teško da je preklinjala Boga da joj pomogne. On je očito uslišio njenu molitvu jer je nakon toga bila smještena kod jedne drage obitelji. Njeni su se članovi trudili živjeti po biblijskom načelu: “Ljubav je dugotrpljiva i dobrostiva” (1. Korinćanima 13:4). Život u tom ugodnom okruženju i utješne misli na koje je naišla proučavajući Bibliju pomogli su joj da se oporavi od trauma koje je proživjela. Puno se bolje osjećala, a počela je i bolje učiti. Ona kaže: “Prije sam u školi dobivala dvojke i jedinice, a onda sam se toliko popravila da sam dobivala sve same četvorke i petice.”

Vanessi je još uvijek teško kad se sjeti svega što je proživjela. No ipak je uspjela pronaći pravu sreću u životu. Danas ima skladan brak i dvije kćeri koje jako voli.

BIBLIJA KAŽE: “Obucite se u ljubav, jer vas ona savršeno povezuje” (Kološanima 3:14).

Tko od nas može reći da u životu nema nikakvih problema? Uostalom, i Biblija kaže da postoji “vrijeme kad se plače” i “vrijeme kad se tuguje” (Propovjednik 3:4). Ako se trudimo biti hrabri i pozitivno gledati na život, to će nam pomoći da prebrodimo takva teška razdoblja i da se ne predamo kad nam život zada bolan udarac. Uzmimo za primjer Carol i Mildred, kojima život nije nimalo lak.

Carol ima jako oštećenu kralježnicu i boluje od dijabetesa. Zbog degeneracije žute pjege ne vidi na lijevo oko, a noću loše spava jer ima teških problema s disanjem. Ona kaže: “Ponekad se osjećam obeshrabreno, ali ne dam da me taj osjećaj potpuno obuzme. S vremena na vrijeme dopustim si da malo kukam i sažalijevam se. No onda se trgnem i kažem samoj sebi: ‘Ne smiješ misliti samo na to kako ti je teško.’ Tada se zahvalim Bogu za sve ono što još uvijek mogu činiti, naročito za ono što mogu napraviti za druge.”

I Mildred muku muči s teškim bolestima. Između ostalog, boluje od artritisa, raka dojke i dijabetesa. No i ona nastoji pozitivno razmišljati i ne misliti samo o svojim problemima. “Trudim se pokazivati ljubav drugima i tješiti ih kad se razbole”, kaže ona. “To mi pomaže da se lakše nosim sa svojim nedaćama. Kad tješim druge, nisam zaokupljena sobom i svojim problemima.”

I Carol i Mildred vode računa o sebi i žele kvalitetnu medicinsku skrb, ali nisu prekomjerno zaokupljene brigom o zdravlju. Trude se zadržati pozitivan stav prema životu i dobro iskoristiti svoje vrijeme kako bi pomagale drugima. Zahvaljujući tome u svom srcu osjećaju radost koju ništa ne može pomutiti. Zbog takvog ih stava drugi jako vole. One svojim pozitivnim primjerom puno pomažu drugima koji doživljavaju razne kušnje.

BIBLIJA KAŽE: “Sretan je čovjek koji ustraje u kušnji, jer kad bude prokušan, primit će nagradu — život” (Jakov 1:12).

Mudrost koju nalazimo u Bibliji uistinu je “drvo života onima koji je prihvate i sretnima će se zvati oni koji je se čvrsto drže” (Mudre izreke 3:13-18). Zašto se ne biste i sami uvjerili u to koliko je korisno u životu primjenjivati mudre biblijske savjete? Autor te izvanredne knjige sretan je Bog, a on želi da i vi budete istinski sretni u životu (1. Timoteju 1:11).