ZNATE li kojim slučajem starohebrejski jezik? A jeste li ikada vidjeli Bibliju na tom jeziku? Bilo kako bilo, sigurno ćete još više cijeniti svoj primjerak Biblije nakon što se upoznate s Eliasom Hutterom, učenjakom iz 16. stoljeća koji je objavio dva izdanja Biblije na hebrejskom i utro put drugim prevoditeljima.

Elias Hutter rodio se 1553. u njemačkom gradiću Görlitzu, koji se nalazi blizu današnje granice s Poljskom i Češkom. Hutter je na luteranskom sveučilištu u Jeni studirao semitske jezike. Sa samo 24 godine postao je profesor hebrejskog jezika u Leipzigu. Kao prosvjetni radnik širokih pogleda i naprednih ideja, kasnije je u Nürnbergu osnovao školu u kojoj su učenici u sklopu četverogodišnjeg programa mogli učiti hebrejski, grčki, latinski i njemački. U to vrijeme takvo što nije se nudilo ni u jednoj drugoj školi, pa čak ni na sveučilištima.

Godine 1587. Hutter je objavio “Stari zavjet” na hebrejskom. To izdanje zvalo se Dereh haKodeš, odnosno “Put svetosti”, prema citatu iz Izaije 35:8. Očaran ljepotom slova i tiska jedan je kolekcionar i bibliograf izjavio da se “po svakom detalju vidi da je to izdanje pravo remek-djelo”. No ta je Biblija bila naročito dragocjena zato što je učenicima znatno olakšavala učenje hebrejskog jezika.

Da bismo bolje razumjeli zašto je Hutterova Biblija toliko vrijedna, razmotrimo s kojim su se problemima suočavali oni koji su pokušavali čitati Bibliju na hebrejskom. Kao prvo, trebali su svladati hebrejski alfabet, njima strano i potpuno drugačije pismo, a kao drugo, korijenske riječi bilo je teško prepoznati zbog mnogih prefiksa i sufiksa. Uzmimo za primjer hebrejsku riječ nefeš (נפשׁ), koja znači “duša”. U Ezekijelu 18:4 ispred te riječi nalazi se prefiks, određeni član ha (ה), koji s njome tvori složenicu hannefeš (הנפשׁ), što se na hrvatskom može prevesti kao “ta duša”. Nevještom oku moglo bi se činiti da su riječi nefeš (נפשׁ) i hannefeš (הנפשׁ) zapravo dvije potpuno različite riječi.

Da bi pomogao svojim učenicima, Hutter je osmislio inovativnu tehniku tiskanja — sva hebrejska tipografska slova izradio je u dva različita oblika, odnosno “fonta”. Jedan tip slova imao je samo konture (vanjski obrub), a drugi tip imao je ispunjenu unutrašnjost. Korijene riječi tiskao je  “punim” slovima, a za prefikse i sufikse koristio je “šuplja” slova, koja su imala samo konture. Ovaj u biti jednostavan “trik” omogućio je učenicima da odmah uoče korijen određene hebrejske riječi, što im je bila velika pomoć u učenju jezika. U prijevodu Novi svijet — izdanje s bilješkama i dodacima korišten je sličan pristup u bilješkama. * Transliterirani korijen riječi uvijek je tiskan masnim, a prefiksi i sufiksi običnim slovima. Na popratnim slikama istaknuto je kako u Hutterovoj hebrejskoj Bibliji izgleda redak iz Ezekijela 18:4 te kako u Bibliji s bilješkama i dodacima izgleda bilješka za taj isti redak (uočite sličan tiskarski pristup).

Hutter je ujedno objavio izdanje koje je sadržavalo tekst “Novog zavjeta” na 12 jezika. To je izdanje objavljeno 1599. u Nürnbergu, a poznato je i pod nazivom Nirnberška poliglotska Biblija. Hutter je u to izdanje želio uvrstiti i prijevod “Novog zavjeta” na hebrejski. Međutim, njegova potraga za takvim prijevodom bila je uzaludna. Sam Hutter čak je izjavio da mu ništa ne bi vrijedilo ni da “čitavo bogatstvo” ponudi za takav prijevod kad ga naprosto nigdje ne može naći. * Zato je odlučio da će sam prevesti “Novi zavjet” s grčkog na hebrejski. Ostavivši sve druge obaveze po strani, Hutter se latio posla i za samo godinu dana dovršio čitav prijevod!

Kakav je bio Hutterov hebrejski prijevod “Novog zavjeta”? Franz Delitzsch, ugledni hebreist iz 19. stoljeća, napisao je: “Njegov prijevod otkriva da se radi o vrsnom poznavatelju hebrejskog jezika, kakvog se među kršćanima rijetko nađe. Uvijek iznova polazilo mu je za rukom da nađe baš onaj izraz koji precizno pogađa smisao! Prijevod je toliko dobar da se može koristiti čak i danas.”

Hutter se nije obogatio svojim prevodilačkim radom, a njegova se izdanja nisu baš dobro prodavala. Unatoč tome, dao je velik obol prevođenju Biblije te je ostavio trajan, neizbrisiv trag na tom području. Primjerice, godine 1661. William Robertson revidirao je i ponovno tiskao njegov “Novi zavjet” na hebrejskom, a 1798. to je učinio i Richard Caddick. Hutter je grčke riječi, odnosno titule, Kýrios (Gospodin) i Theós (Bog) ispravno preveo s “Jehova” (יהוה, JHVH) na onim mjestima u “Novom zavjetu” gdje se citira “Stari zavjet” ili pak kad je po kontekstu procijenio da se te titule odnose na Jehovu. To je naročito zanimljivo zato što se u mnogim prijevodima “Novog zavjeta” ne koristi Božje ime. Stoga je Hutterov prijevod još jedno u nizu djela koja potvrđuju da Božje ime treba vratiti u grčke knjige Biblije.

Kad idući put u grčkom dijelu Biblije ugledate Božje ime, Jehova, ili kad u prijevodu Novi svijet naiđete na neku zanimljivu bilješku o hebrejskim izrazima, sjetite se Eliasa Huttera i njegovog izvanrednog doprinosa prevođenju Biblije.