To bi moglo djelovati zbunjujuće ako čitamo taj izvještaj bez dubljeg istraživanja. No u tim recima riječ je o dva različita čovjeka. Obojica su se zvala Mefibošet. Iz tog izvještaja možemo izvući vrijedne pouke.

Izraelski kralj Šaul imao je sedam sinova i dvije kćeri. Njegov najstariji sin bio je Jonatan. Kasnije je kralju njegova inoča Rispa rodila sina koji je dobio ime Mefibošet. Zanimljivo je da je i Jonatan imao sina koji se zvao Mefibošet. Tako je kralj Šaul imao i sina i unuka koji su se zvali Mefibošet.

U jednom periodu svoje vladavine kralj Šaul pokušao je istrijebiti sve Gibeonjane koji su živjeli među Izraelcima. Po svemu sudeći, mnogi od njih bili su ubijeni. To očito nije bilo ispravno. Zašto? Zato što su još u Jošuino vrijeme izraelski narodni poglavari sklopili savez s Gibeonjanima i obećali da će biti u miru s njima (Još. 9:3–27).

U vrijeme kralja Šaula taj je savez i dalje bio na snazi. Kralj je pokušao istrijebiti Gibeonjane te je tako pogazio savez. Šaul je počinio strašan pokolj i zato su on i njegovi potomci bili krivi za krvoproliće (2. Sam. 21:1). Kasnije je David postao kralj. Preživjeli Gibeonjani požalili su se Davidu zbog zločina koji je počinjen nad njihovim narodom. David ih je upitao kako da ispravi nepravdu koja im je nanesena kad je Šaul počinio pokolj. Htio je to učiniti kako bi omogućio da Jehova blagoslovi izraelski narod. Gibeonjani nisu željeli novac, nego su tražili od Davida da im preda sedmoricu sinova čovjeka koji ih je htio istrijebiti. Njih su htjeli pogubiti (Broj. 35:30, 31). David je udovoljio njihovom zahtjevu (2. Sam. 21:2–6).

U to vrijeme Šaul i Jonatan više nisu bili živi jer su poginuli u bici. No Jonatanov sin Mefibošet bio je živ. On je bio hrom zbog nezgode koju je doživio u djetinjstvu i nije sudjelovao u napadu svog djeda Šaula na Gibeonjane. David je sklopio savez sa svojim prijateljem Jonatanom i obećao je da će činiti dobro njegovim potomcima, među kojima je bio i Jonatanov sin Mefibošet (1. Sam. 18:1; 20:42). Izvještaj kaže: “Kralj [David] se smilovao Jonatanovom sinu Mefibošetu, Šaulovom unuku. David je to učinio zato što su se on i (…) Jonatan jedan drugome zakleli pred Jehovom” (2. Sam. 21:7).

Unatoč tome David je učinio ono što su Gibeonjani tražili od njega. Predao im je dvojicu Šaulovih sinova, od kojih se jedan zvao Mefibošet, i petoricu Šaulovih unuka (2. Sam. 21:8, 9). Time je stao na kraj nevolji koja je pogodila zemlju zbog Šaulovog grijeha.

To nije samo zanimljiv povijesni izvještaj. Iz onog što se dogodilo možemo izvući važnu pouku. U Božjem zakonu bilo je jasno rečeno: “Neka djeca ne budu pogubljena zbog onog što čine njihovi očevi” (Pnz. 24:16). Da su dvojica Šaulovih sinova i petorica unuka bili nedužni, Jehova ne bi odobrio njihovo pogubljenje. U zakonu je još bilo rečeno: “Neka čovjek bude pogubljen samo zbog vlastitog grijeha.” Izgleda da su sedmorica Šaulovih potomaka koji su izgubili život na neki način sudjelovala u Šaulovom pokušaju da zatre Gibeonjane. Prema tome, oni su svojim životom platili za zlo koje su učinili.

Ovaj izvještaj pokazuje da se čovjek koji je učinio zlo ne može ni pred sobom ni pred drugima opravdavati time da je samo slušao naredbe. Svatko mora odgovarati za svoje postupke. Jedna mudra izreka kaže: “Poravnaj stazu kojom kročiš, pa će svi tvoji putevi biti postojani. Ne skreći ni nadesno ni nalijevo. Kloni se zla” (Izr. 4:24–27; Efež. 5:15).