TUVA, republika u sastavu Rusije, smještena je na krajnjem jugu Sibira. Na jugu i istoku graniči s Mongolijom. Mnogi stanovnici Tuve žive u udaljenim područjima do kojih je teško doći s porukom o Kraljevstvu. Prije nekog vremena u glavni grad Kizil doputovala je grupa ljudi iz udaljenih dijelova Tuve kako bi prisustvovala jednom seminaru. Kad je Maria, pionirka iz Kizila, saznala za njihov dolazak, uvidjela je da joj se pruža izvrsna prilika da tim ljudima prenese dobru vijest.

Maria priča što se dogodilo: “U školi gdje radim kao nastavnica organiziran je seminar o liječenju ovisnosti kojem je trebalo prisustvovati pedesetak ljudi iz udaljenih dijelova Tuve. Među njima bili su nastavnici, psiholozi, socijalni radnici i drugi.” Mariji je taj seminar bio prilika za propovijedanje, ali istovremeno i velik izazov. Ona objašnjava: “Po prirodi sam sramežljiva i teško mi je neformalno svjedočiti. Ipak, molila sam se Jehovi za hrabrost kako bih svladala strah i iskoristila ovu priliku za davanje svjedočanstva.” Je li uspjela?

Maria nastavlja: “Pronašla sam časopis Probudite se! koji govori o fobijama. Pomislila sam da bi ta tema mogla interesirati nekog psihologa, pa sam ponijela časopis u školu. Tog dana u moj je kabinet došla jedna nastavnica koja je prisustvovala seminaru. Ponudila sam joj časopis, a ona ga je rado uzela. Ustvari, rekla je da i sama pati od fobije. Sljedećeg dana donijela sam joj knjigu Pitanja mladih — djelotvorni odgovori, prvi svezak. I nju je rado uzela. Budući da je tako pozitivno reagirala, pomislila sam da bi knjiga mogla biti zanimljiva i drugim nastavnicima. Stoga sam u školu ponijela kutiju punu knjiga Pitanja mladih i drugih publikacija.” Uskoro je kutija bila prazna. Maria priča što se dogodilo: “Nekoliko kolega one nastavnice kojoj sam uručila knjigu Pitanja mladih došlo je u moj kabinet i upitalo me: ‘Gdje se dijele knjige?’” Došli su na pravo mjesto.

U subotu, posljednjeg dana seminara, Maria nije radila, pa je stavila publikacije na nekoliko stolova u svojem kabinetu. Na ploču je napisala: “Dragi nastavnici! Slobodno uzmite časopise i knjige za sebe, prijatelje i poznanike. Ove odlične publikacije pomoći će vam da budete uspješni u svom poslu i poboljšat će vaše obiteljske odnose.” Kakva je bila reakcija? “Kad sam tog dana otišla u kabinet, vidjela sam da većine publikacija više nema. Brzo sam donijela novu zalihu knjiga i časopisa.” Do kraja seminara Maria je podijelila 380 časopisa, 173 knjige i 34 brošure. Kada su se polaznici seminara vratili u udaljena područja gdje žive i rade, sa sobom su ponijeli i te publikacije. Maria kaže: “Tako sam sretna što je sjeme istine doprlo do najudaljenijih dijelova Tuve” (Prop. 11:6).