ISUS nije razgovarao s Nikodemom samo o tome zašto je ponovno rođenje važno, tko o njemu odlučuje i koja mu je svrha nego i o tome na koji se način ono odvija. Rekao je: “Ako se tko ne rodi od vode i duha, ne može ući u kraljevstvo Božje” (Ivan 3:5). Dakle osoba se ponovno rađa putem vode i duha. No na što se odnose riječi “voda i duh”?

Nikodem je bio vrstan poznavatelj židovske vjerske tradicije i sigurno je znao da se u “Starom zavjetu” izraz “duh Božji” koristi za silu kojom Bog može potaknuti ljude na nevjerojatna djela (1. Mojsijeva 41:38; 2. Mojsijeva 31:3; 1. Samuelova 10:6). Dakle kad je Isus spomenuo riječ “duh”, Nikodem je shvatio da se radi o svetom duhu, odnosno sili kojom se služi Bog.

Što reći o izrazu “voda”, koji je Isus također spomenuo? Podsjetimo se na događaje koji su se zbili nešto prije i ubrzo nakon Isusovog razgovora s Nikodemom. Oni pokazuju da su i Ivan Krstitelj i Isusovi učenici krštavali ljude u vodi (Ivan 1:19, 31; 3:22; 4:1-3). Krštenje je u to vrijeme bilo poznato u Jeruzalemu. Kad je Isus spomenuo vodu, Nikodem je shvatio da on govori o krštenju u vodi, a ne o vodi općenito. *

Ako se riječi “roditi se od vode” odnose na krštenje u vodi, na što se odnose riječi “roditi se od duha”? Prije Isusovog razgovora s Nikodemom, Ivan Krstitelj je rekao da se ljudi neće krštavati samo vodom nego i duhom. Kazao je: “Ja sam vas krstio vodom, a [Isus] će vas krstiti svetim duhom” (Marko 1:7, 8). Evanđelist Marko opisao je prvo takvo krštenje. Napisao je: “U te dane došao je Isus iz Nazareta u Galileji i Ivan ga je krstio u Jordanu. I odmah, dok je izlazio iz vode, vidio je kako se razdvajaju nebesa i kako duh, kao golub, silazi na njega” (Marko 1:9, 10). Kad je Isus bio uronjen u Jordan, bio je kršten  vodom. Onog trenutka kad je na njega sišao duh s neba bio je kršten svetim duhom.

Otprilike tri godine nakon svog krštenja Isus je obećao svojim učenicima: “Vi ćete nedugo nakon ovih dana biti kršteni svetim duhom” (Djela apostolska 1:5). Kada se ispunilo to obećanje?

Na Pedesetnicu 33. nove ere u jednoj kući u Jeruzalemu skupilo se oko 120 Isusovih učenika. “Iznenada je nastala huka s neba kao kod naleta jakog vjetra i ispunila je cijelu kuću u kojoj su sjedili. I ugledali su nešto poput plamenih jezika (...). I svi su se ispunili svetim duhom” (Djela apostolska 2:1-4). Tog istog dana apostol Petar pozvao je mnoštvo ljudi u Jeruzalemu da se krsti u vodi. Rekao im je: “Pokajte se i neka se svatko od vas krsti u ime Isusa Krista radi oproštenja grijeha svojih i primit ćete dar svetoga duha!” Kako su ljudi reagirali na taj poziv? “Oni koji su svim srcem prihvatili ono što je govorio bili su kršteni te se učenicima tog dana pridružilo oko tri tisuće duša” (Djela apostolska 2:38, 41).

Što ta krštenja govore o ponovnom rođenju? Ona pokazuju da se ponovno rođenje odvija u dva koraka. Vidjeli smo da se Isus najprije krstio u vodi. Zatim je primio sveti duh. Prvi su Isusovi učenici isto tako najprije bili kršteni u vodi (neke je krstio Ivan Krstitelj), a potom su dobili sveti duh (Ivan 1:26-36). I tri tisuće obraćenika na kršćanstvo prvo se krstilo u vodi, a zatim su primili sveti duh.

Kako bi se danas trebalo odvijati ponovno rođenje uzmemo li u obzir krštenja koja su se dogodila na Pedesetnicu 33. nove ere? Na isti način kao i u slučaju Isusovih apostola i prvih učenika. Osoba se najprije treba pokajati za svoje grijehe, prestati neispravno postupati, predati svoj život Jehovi Bogu kako bi mu služila te se krstiti u vodi i tako javno pokazati da mu se predala. A ako je Bog izabere da vlada u njegovom Kraljevstvu, pomazat će je svojim svetim duhom. Prvi korak (krštenje vodom) poduzima sama osoba, a drugi korak (krštenje duhom) poduzima Bog. Osoba koja je krštena i vodom i duhom doživjela je ponovno rođenje.

No zašto je Isus u razgovoru s Nikodemom koristio izraz “roditi se od vode i duha”? Zato što je želio naglasiti da će oni koji su kršteni vodom i duhom doživjeti značajnu promjenu. Sljedeći članak govori o tome.