Zašto se Isus u molitvi obraćao Jehovi s “Abba, Oče”?

Aramejska riječ abba može značiti “otac” ili “oče”. Taj se izraz u Bibliji pojavljuje tri puta i uvijek je dio molitve upućene nebeskom Ocu, Jehovi. Na što ukazuje ta riječ?

U priručniku The International Standard Bible Encyclopedia stoji: “U svakodnevnom govoru u Isusovo vrijeme izraz abba uglavnom su koristila djeca kad su se na prisan način i s poštovanjem obraćala svojim očevima.” To je bio topao način obraćanja i jedna od prvih riječi koju je dijete naučilo izgovarati. Isus je taj izraz upotrijebio u naročito usrdnoj molitvi koju je uputio svom Ocu. Samo nekoliko sati prije svoje smrti Isus se u Getsemanskom vrtu u molitvi obratio Jehovi riječima “Abba, Oče” (Marko 14:36).

“U židovskoj literaturi iz grčko-rimskog razdoblja riječ abba kao način oslovljavanja Boga gotovo se nikad nije koristila, nesumnjivo zato što se smatralo da bi bilo nedolično obraćati se Bogu takvim familijarnim izrazom”, piše u ranije navedenom priručniku. No “koristeći taj izraz u svojoj molitvi, Isus je neizravno potvrdio svoju raniju tvrdnju da je u osobito prisnom odnosu s Bogom”. Riječ abba u Bibliji se javlja na još dva mjesta — u poslanicama apostola Pavla, što pokazuje da su je i kršćani u prvom stoljeću koristili u molitvama (Rimljanima 8:15; Galaćanima 4:6).

Zašto je jedan dio Biblije napisan na grčkom?

Apostol Pavao rekao je da su “svete objave Božje” bile povjerene Židovima (Rimljanima 3:1, 2). Stoga je prvi dio Biblije uglavnom napisan na hebrejskom, jeziku Židova. No kršćanske knjige Biblije (“Novi zavjet”) napisane su na grčkom. * Zbog čega?

U 4. stoljeću prije nove ere vojnici Aleksandra Velikog govorili su različitim narječjima klasičnog grčkog jezika, čijim je miješanjem nastao koine (zajednički, opći grčki). Aleksandrova osvajanja doprinijela su tome da koine postane međunarodni jezik tog vremena. Židovi su do tih osvajanja već bili rasijani po svijetu. Zapravo, kad su u 6. stoljeću prije nove ere bili izbavljeni iz babilonskog ropstva, mnogi se nisu ni vratili u Palestinu. Tako brojni Židovi više nisu dobro znali hebrejski jezik, nego su govorili grčki (Djela apostolska 6:1). Upravo je zbog njih nastala Septuaginta, prijevod hebrejskih knjiga Biblije na grčki.

U francuskom biblijskom rječniku Dictionnaire de la Bible objašnjava se da nijedan drugi jezik nije bio tako bogat, fleksibilan i prihvaćen među raznim narodima kao grčki. Zahvaljujući svom bogatom i preciznom vokabularu, razrađenoj gramatici te glagolima kojima se moglo izraziti istančane nijanse značenja grčki je bio komunikativni jezik koji je bio općeprihvaćen i razumljiv mnogim ljudima — upravo onakav jezik kakav je kršćanstvu bio potreban. Stoga je sasvim razumljivo što je kršćanski dio Biblije napisan na grčkom.