“Zašto da se molim Bogu ako on zna sve, pa čak i što mislim ili trebam?” netko bi mogao reći. To je pitanje sasvim na mjestu. Uostalom, Isus je rekao: “Bog, Otac vaš, zna što vam treba i prije nego što ga zamolite” (Matej 6:8). To je dobro znao i David, kralj starog Izraela, koji je napisao: “Još nema riječi na jeziku mojemu, a ti ih, Jehova, sve već znaš” (Psalam 139:4). Zašto se onda trebamo moliti Bogu? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, pogledajmo što Biblija kaže o molitvi. *

Biblija kaže da Jehova * Bog zna sve (Psalam 139:6; Rimljanima 11:33). No ona ujedno otkriva da njemu nije samo stalo do toga da prikuplja podatke o svojim slugama. Njegovo neograničeno pamćenje nije poput memorije nekog računala, u koju se pohranjuju suhoparni i bezlični podaci o ljudima. Boga iskreno zanimaju naše najskrovitije misli jer želi da mu se približimo (Psalam 139:23, 24; Jakov 4:8). Upravo je zato Isus potaknuo svoje sljedbenike da se mole iako njegov Otac itekako dobro zna što je svakom od njih potrebno (Matej 6:6-8). Budemo li povjeravali Stvoritelju svoje najdublje misli, postat ćemo bliskiji s njim.

Ponekad možda ne znamo za što da se molimo. No Bog zna što nas muči čak i ako mu nismo rekli kako se osjećamo. Budući da savršeno poznaje naše okolnosti, može nam dati ono što nam je potrebno (Rimljanima 8:26, 27; Efežanima 3:20). Kad shvatimo da je Bog utjecao na naš život, pa bilo to i na neki manje očit način, poželjet ćemo se još više zbližiti s njim.

Biblija kaže da Svemogući Bog uslišava molitve svojih vjernih slugu, ali i navodi razloge zbog kojih on neke molitve ne sluša. Primjerice, kad je u starom Izraelu nasilje poprimilo zabrinjavajuće razmjere, Bog je zapovjedio svom proroku Izaiji da u njegovo ime kaže narodu: “Molitve mnoge izgovarate, ali ja ne slušam — ruke su vaše pune krvi” (Izaija 1:15). Te riječi jasno pokazuju da oni koji preziru Božje zakone ili se mole Bogu iz neispravnih poticaja ne mogu očekivati da će on saslušati njihove molitve (Mudre izreke 28:9; Jakov 4:3).

S druge strane, Biblija kaže: “Što god da molimo u skladu s njegovom voljom, on nas čuje” (1. Ivanova 5:14). Znači li to da će Bog uslišiti baš sve molitve svojih slugu? Ne nužno. Naprimjer, apostol Pavao triput je usrdno molio Boga da ukloni “trn u tijelu” koji mu je zadavao nevolje (2. Korinćanima 12:7, 8). Možda je bolovao od neke kronične očne bolesti koja mu je jako otežavala život. Pavao je od Boga dobio moć da liječi druge i čak je uskrsnuo jednog čovjeka, no svoju bolest nije mogao otkloniti (Djela apostolska 19:11, 12; 20:9, 10). Iako Bog nije odgovorio na njegove molitve onako kako je on to želio, Pavao je ponizno prihvatio njegovu odluku i bio zahvalan na tome što mu je davao snagu (2. Korinćanima 12:9, 10).

Istina, Biblija govori o osobama čije su molitve bile uslišene na čudesan način (2. Kraljevima 20:1-7). No čak se i u biblijsko doba to vrlo rijetko događalo. Neki Božji sluge bili su uznemireni jer im se činilo da im Bog nije uslišio molitve. Kralj David upitao je Boga: “Dokle ćeš me, Jehova, zaboravljati? Zar zauvijek?” (Psalam 13:1). Ipak, kad je taj bogobojazan čovjek shvatio koliko mu je puta Jehova priskočio u pomoć, vratilo mu se pouzdanje u njega. U toj istoj molitvi kazao je: “Ja se uzdam u milost tvoju” (Psalam 13:5). I današnji se Božji sluge ponekad moraju ustrajno moliti Bogu dok ne prepoznaju njegov odgovor na svoje molitve (Rimljanima 12:12).

Bog nam daje ono što doista trebamo.

Brižni roditelji neće uvijek dati svojoj djeci ono što ona traže niti će udovoljiti njihovim molbama kada to ona žele. Slično tome Bog možda neće odgovoriti na naše molitve onako kako mi to očekujemo ili u vrijeme koje nama odgovara. No možemo biti sigurni da će se naš Stvoritelj, koji je poput oca punog ljubavi, pobrinuti da u pravo vrijeme i na pravi način dobijemo ono što nam je doista potrebno (Luka 11:11-13).

Božji odgovor na molitve ponekad nije sasvim očit.

Što ako se molimo Jehovi u vezi s problemom koji nas već dugo muči? Trebamo li zaključiti da on ne odgovara na naše molitve jer naš problem nije čudom riješen? To ne bi bilo dobro. U tim trenucima trebali bismo razmisliti pomaže li nam Bog na neki manje očit način. Naprimjer, možda nam je dobar prijatelj priskočio u pomoć kad nam je to bilo najpotrebnije (Mudre izreke 17:17). Je li moguće da ga je upravo Jehova potaknuo na to? Bog nam može odgovoriti na molitve i putem Biblije. U njoj možemo pronaći savjete i pouke koji će nam pomoći da izađemo na kraj s onim što nam zadaje brige (2. Timoteju 3:16, 17).

Bog obično ne otklanja probleme s kojima se suočavaju njegovi sluge, nego im daje snage da se nose s njima (2. Korinćanima 4:7). Nešto slično dogodilo se Isusu. Bojeći se da će biti nanesena sramota imenu njegovog Oca, jednom ga je prilikom usrdno molio da otkloni tešku kušnju u kojoj se našao. Jehova je stoga poslao anđela da ga ojača (Luka 22:42, 43). Slično tome Bog može potaknuti nekog našeg bliskog prijatelja da nas ohrabri kad nam je to naročito potrebno (Mudre izreke 12:25). Budući da takav odgovor na molitve ponekad nije odmah očit, trebamo se truditi prepoznati na koji nam način on uslišava molitve.

Bog zna kad je pravi trenutak da nam usliši molitvu.

Biblija kaže da Svemogući Bog pomaže poniznim ljudima kad dođe vrijeme za to (1. Petrova 5:6). Stoga ako nam se čini da predugo čekamo da nam Jehova usliši molitve, nemojmo zaključiti da mu nije stalo do nas. Naš brižni Otac puno jasnije vidi situaciju u kojoj se nalazimo i na temelju toga procjenjuje je li ono za što se molimo najbolje za nas.

Predočimo to jednim primjerom: Kad bi vas sinčić zamolio da mu kupite bicikl, biste li to bez razmišljanja učinili? Ako procijenite da nije dovoljno odrastao da vozi bicikl, možda ćete odlučiti pričekati s kupovinom. No vjerojatno ćete udovoljiti njegovoj molbi ako nakon nekog vremena zaključite da je sada pravi trenutak da mu poklonite bicikl. Slično tome, budemo li se ustrajno molili Bogu, on će u pravi trenutak ispuniti naše želje koje su u skladu s njegovom voljom (Psalam 37:4).

Biblija potiče prave kršćane da uvijek imaju na umu koliko je molitva važna. Neki će možda reći da to nije nimalo lako. Istina, možda nam nije lako čekati Božji odgovor ako se već dugo borimo s nekim problemom ili ako se suočavamo s nepravdom. Međutim, nemojmo zaboraviti da je Isus učio svoje sljedbenike da ustraju u molitvi.

Jednom prilikom ispričao im je usporedbu o siromašnoj udovici koja je uporno dolazila nepoštenom  sucu i molila ga da dobije pravdu (Luka 18:1-3). Sudac joj isprva nije želio pomoći, ali na koncu je sam sebi rekao: “Ova mi udovica toliko dosađuje da ću joj ipak pomoći da dobije pravdu, tako da više ne dolazi i da me svega ne izmuči” (Luka 18:4, 5). Izraz koji se pojavljuje u izvornom biblijskom tekstu, a preveden je riječima “da me svega ne izmuči”, doslovno znači “da me ne udari ispod oka”. Riječ je o govornoj figuri koja se može prevesti i izrazom “da mi ne naruši ugled”. * Ako je jedan nepravedan sudac pomogao siromašnoj udovici zato što nije želio doći na loš glas, neće li se onda naš suosjećajan Bog pobrinuti da pravdu dobiju oni “koji k njemu vape dan i noć”? Kao što je Isus rekao, Bog će se pobrinuti “da brzo pravdu dobiju” (Luka 18:6-8).

Iako se s vremena na vrijeme možemo umoriti od toga da molimo Boga za pomoć, nemojmo odustati! Budemo li ustrajali u molitvi, pokazat ćemo da iskreno želimo da nas Bog vodi kroz život. Naučit ćemo prepoznati njegov odgovor na svoje molitve, što će nas još više zbližiti s njim. Možemo biti sigurni da će Jehova uslišiti naše molitve koje su mu po volji budemo li mu se molili s punim povjerenjem u to da nas on čuje (Luka 11:9).