“Jehova Bog uzeo je čovjeka i smjestio ga u vrt edenski da ga obrađuje i da se brine o njemu. Tada je Jehova Bog zapovjedio čovjeku: ‘Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti’” (1. Mojsijeva 2:15-17).

Bog je smjestio prvog čovjeka Adama u edenski vrt, zemaljski raj prepun životinja i prekrasnog raslinja. U vrtu je raslo drveće čije je plodove Adam mogao slobodno jesti. Međutim, Jehova Bog skrenuo mu je pažnju na jedno drvo te mu jasno rekao da ne smije jesti njegove plodove i da će umrijeti bude li prekršio tu zabranu.

Je li Adam razumio što mu je Bog rekao? On je znao što je smrt jer je vidio da životinje umiru. Da je Adam bio stvoren da neko vrijeme živi i potom umre, Božje upozorenje ne bi imalo smisla. Adam je shvatio da će živjeti vječno, odnosno da neće nikada umrijeti, bude li poštovao Božju zabranu da ne jede s tog drveta.

Neki smatraju da je plod tog drveta predočavao spolne odnose, ali takvo je gledište neutemeljeno. Uostalom, Jehova je rekao Adamu i njegovoj ženi Evi: “Rađajte se i množite, napunite zemlju i sebi je podložite” (1. Mojsijeva 1:28). Božja zabrana odnosila se na doslovno drvo. Jehova ga je nazvao “drvo spoznaje dobra i zla” jer je predstavljalo njegovo pravo da određuje što je dobro, a što zlo. Da nije jeo s tog drveta, Adam bi pokazao da je poslušan Bogu, koji ga je stvorio i bogato blagoslovio, te da ga cijeni.

“Adamu je [Bog] rekao: ‘Zato što si (...) jeo s drveta za koje sam ti zapovjedio: “Ne smiješ jesti s njega”, (...) u znoju lica svojega kruh ćeš svoj jesti dok se ne vratiš u zemlju, jer od nje si uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti’” (1. Mojsijeva 3:17, 19).

Adam je okusio plod s drveta s kojeg nije smio jesti. Njegova neposlušnost bila je vrlo ozbiljna stvar. Tim se postupkom pobunio protiv Jehove i pokazao da nimalo ne cijeni sve što je on učinio za njega. Okusivši taj plod, izabrao je neovisnost i tako odbacio Jehovino vodstvo, što je imalo kobne posljedice.

Kao što je Jehova i prorekao, Adam je naposljetku umro. Bog je načinio Adama “od praha zemaljskoga” i rekao mu da će se vratiti “u zemlju”. Adam nije nastavio živjeti u nekom drugom obliku ili na nekom drugom mjestu. Nakon smrti postao je poput praha od kojeg je bio načinjen — potpuno beživotan (1. Mojsijeva 2:7; Propovjednik 9:5, 10).

“Preko jednog čovjeka grijeh [je] ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12).

Adamova neposlušnost, ili grijeh, imala je dalekosežne posljedice. Adam nije izgubio samo običan život, koji traje 70 ili 80 godina, nego i priliku da živi vječno. Osim toga, kad je zgriješio, prestao je biti savršen, pa je na sve svoje potomke mogao prenijeti samo nesavršenost.

Svi mi potječemo od Adama. Od njega smo, bez svoje krivnje, naslijedili nesavršeno tijelo koje je sklono grijehu i podložno smrti. Apostol Pavao dobro je opisao jadno stanje u kojem se nalazimo. Napisao je: “Ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijehu. Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od tijela koje me vodi u takvu smrt?” Zatim je nastavio: “Neka je hvala Bogu preko Isusa Krista, Gospodina našega!” (Rimljanima 7:14, 24, 25).

“Otac [je] poslao svog Sina kao Spasitelja svijeta” (1. Ivanova 4:14).

Jehova Bog pobrinuo se za to da se ponište posljedice grijeha te da budemo oslobođeni smrtne kazne. Što je učinio? Poslao je svog ljubljenog Sina da s neba dođe na Zemlju i rodi se kao čovjek koji je bio savršen poput Adama. No, za razliku od Adama, Isus “nije grijeha počinio” (1. Petrova 2:22). Budući da je bio savršen, nije bio osuđen na smrt i mogao je vječno živjeti na Zemlji.

Međutim, Jehova je dopustio da Isusa ubiju njegovi neprijatelji. Tri dana kasnije uskrsnuo ga je kao duhovno biće kako bi se nakon nekog vremena mogao vratiti na nebo. Ondje je Isus ponudio Bogu da prihvati njegovu prolivenu krv kao otkupninu kako bi se otklonile posljedice grijeha kojim je Adam nanio štetu i sebi i svojim potomcima. Jehova je prihvatio njegovu žrtvu, pruživši tako priliku svima koji vjeruju u Isusa da dobiju vječni život (Rimljanima 3:23, 24; 1. Ivanova 2:2).

Isus je na taj način omogućio da dobijemo sve ono što je Adam izgubio. Umro je za nas kako bismo mogli zauvijek živjeti. U Bibliji piše da je Isus “pretrpio smrt, da bi time po Božjoj nezasluženoj dobroti za svakoga okusio smrt” (Hebrejima 2:9).

Otkupnina nam puno govori o Jehovi. Njegova su mjerila pravde vrlo visoka i zato nijedan nesavršeni čovjek nije mogao otkupiti ljude. Međutim, ljubav i milosrđe potaknuli su ga da on sam osigura otkupninu, iako ga je to vrlo skupo koštalo. Naime, žrtvovao je vlastitog Sina kako bi otkupio ljudski rod (Rimljanima 5:6-8).

“Krist [je] uskrsnuo od mrtvih, on je prvina onih koji su umrli. Jer budući da je smrt došla po čovjeku, i uskrsnuće mrtvih dolazi po čovjeku. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti” (1. Korinćanima 15:20-22).

Nema sumnje da je Isus živio i da je umro. No postoje li dokazi da je uskrsnuo od mrtvih? Jedan od najsnažnijih dokaza svakako je činjenica da se uskrsnuli Isus pojavljivao u različitim prilikama i na različitim mjestima pred mnoštvom ljudi. Tako se jednom pojavio pred više od 500 ljudi. O tome je pisao apostol Pavao u svojoj poslanici Korinćanima. Rekao je da su neki očevici tog događaja još uvijek živi, čime je želio naglasiti da oni mogu posvjedočiti o onome što su vidjeli i čuli (1. Korinćanima 15:3-8).

Zanimljivo je da je Pavao napisao kako je Krist “prvina” onih koji su uskrsnuli. Time je želio reći da će nakon Krista i drugi ljudi uskrsnuti. I sam je Isus rekao da će doći vrijeme kada će “svi koji su u grobovima čuti glas njegov i izaći” (Ivan 5:28, 29).

“Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16).

Prve stranice Biblije govore o tome kako je smrt došla na svijet i kako je raj bio izgubljen. Njene posljednje stranice govore o vremenu kad više neće biti smrti i kad će Bog obnoviti raj na Zemlji. Tada će ljudi voditi sretan i smislen život, koji će trajati u svu vječnost. U Otkrivenju 21:4 stoji: “Smrti više neće biti.” Pouzdanost tog obećanja naglašava 5. redak, u kojem piše: “Ove [su] riječi vjerodostojne i istinite!” Jehova može ostvariti sve što obeća.

Vjerujete li i vi da su te “riječi vjerodostojne i istinite”? Potičemo vas da saznate nešto više o Isusu Kristu i steknete vjeru u njega jer ćete tako ugoditi Jehovi. Doživjet ćete bogate blagoslove već sada, a usto ćete steći nadu u vječni život u zemaljskom raju u kojem neće biti ni smrti “ni tuge ni jauka ni boli”.