PANAJOTA je odrasla na jednom otoku u Sredozemnom moru. Još u tinejdžerskim godinama počela se jako zanimati za politiku, a kasnije je postala tajnica jedne političke stranke u svom selu. Čak je išla od kuće do kuće i prikupljala novac za svoju stranku. No njene su se iluzije s vremenom raspršile. Premda su članovi stranke jedni druge nazivali drugovima, među njima su vladali nepotizam, častoljublje, nesloga i ljubomora.

Daniel je odrastao u vrlo religioznoj irskoj obitelji. Nažalost, još se živo sjeća licemjernih svećenika koji su kockali, krali milodare i opijali se, dok su mu istovremeno govorili da će gorjeti u paklu bude li griješio.

Jeffery je gotovo cijeli radni vijek proveo u odjelu marketinga i prodaje jedne brodovlasničke kompanije sa sjedištem u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Prisjeća se mnogih poslovnih pregovora s državnim službenicima u kojima su se klijenti i predstavnici konkurencije služili raznim prijevarama. Bili su licemjerni i spremni reći bilo što kako bi sklopili posao.

Nažalost, takvi slučajevi nisu rijetkost. Licemjerje je vrlo rašireno na gotovo svim područjima ljudskog djelovanja, uključujući i politiku, religiju i trgovinu. Zanimljivo je da riječ “hipokrit”, odnosno “licemjer”, dolazi od grčke riječi koja označava govornika ili kazališnog glumca koji je obično nosio masku. S vremenom se taj izraz počeo koristiti za svakoga tko se pretvara kako bi zavarao druge ili ostvario svoje sebične interese.

Osobu koja je žrtva nečijeg licemjerja mogu preplaviti snažni osjećaji, kao što su ogorčenje, ljutnja i gnjev. Možda se razočarano pita hoće li licemjerju ikada doći kraj. Sretni smo što nam Božja Riječ jamči da jednog dana više neće biti licemjerja.

Biblija otkriva da se licemjerje nije prvi put pojavilo među ljudima, nego među nevidljivim duhovnim stvorenjima. Na samom početku ljudske povijesti Sotona Đavo poslužio se zmijom kao krinkom i pretvarao se da je dobročinitelj kako bi prevario prvu ženu Evu (1. Mojsijeva 3:1-5). Otada i mnogi ljudi na sličan način skrivaju svoje pravo lice kako bi zavarali druge i postigli svoje sebične ciljeve.

 Kad su stari Izraelci počeli uz Jehovu štovati i lažne bogove, on ih je upozoravao na posljedice njihovog licemjerja. Preko proroka Izaije rekao je: “Narod mi se ovaj ustima svojim približava i samo me usnama svojim slavi, a srce mu je daleko od mene” (Izaija 29:13). Budući da se Izraelci nisu promijenili, Bog je dopustio drugim narodima da unište Jeruzalem i njegov hram, njihovo vjersko središte. To su najprije učinili Babilonci 607. pr. n. e., a potom i Rimljani 70. godine. Bog očito nije spreman dovijeka podnositi licemjerje.

S druge strane, Bog i njegov Sin, Isus, izuzetno cijene ljude koji su pošteni i iskreni. Kao primjer navest ćemo jedan događaj s početka Isusove službe. Kad je Isus vidio da k njemu dolazi čovjek po imenu Natanael, rekao je za njega: “Evo pravog Izraelca, u kojem nema prijevare!” (Ivan 1:47). Natanael, kojeg su zvali i Bartolomej, postao je jedan od dvanaestorice Isusovih apostola (Luka 6:13-16).

Isus je provodio vrijeme sa svojim sljedbenicima i poučavao ih kako Bog gleda na neke stvari. Među njima nije smjelo biti licemjerja. Kako bi im to jasno dao do znanja, Isus je oštro osudio licemjerje vjerskih vođa tog vremena. U nastavku ćemo navesti kako je licemjerje tih vođa došlo do izražaja.

Činili su “pravedna djela” kako bi se pravili važni pred drugima. Isus je rekao onima koji su ga slušali: “Pazite da pravedna djela ne činite pred ljudima, da vas oni vide (...), kao što licemjeri čine.” Rekao im je i da milostinju daju “u tajnosti”, odnosno na diskretan način. Potaknuo ih je da se mole nasamo, a ne na javnim mjestima kako bi privlačili pažnju drugih. Tako bi pokazali da služe njegovom Ocu iz iskrenih poticaja, a Otac bi to izuzetno cijenio (Matej 6:1-6).

Bili su vrlo kritični prema drugima. Isus je rekao: “Licemjeru! Izvadi najprije gredu iz svojeg oka, pa ćeš onda dobro vidjeti kako izvaditi trun iz oka brata svojega” (Matej 7:5). Onaj tko ističe tuđe slabosti, a sam ima puno veće mane, pretvara se da je nešto što zapravo nije. Trebamo imati na umu da za sve nas vrijede riječi: “Svi su sagriješili i ne odražavaju slavu Božju” (Rimljanima 3:23).

Imali su neispravne poticaje. Jednom su prilikom učenici farizeja i Herodovi pristaše postavili Isusu pitanje o plaćanju poreza. Najprije su mu počeli laskati govoreći: “Učitelju, znamo da govoriš istinu i da po istini učiš putu Božjem.” A onda su ga pokušali uhvatiti u zamku pitajući ga: “Je li dopušteno plaćati caru porez ili nije?” Isus je nato odgovorio: “Zašto me iskušavate, licemjeri?” Isus ih je s pravom nazvao licemjerima jer mu nisu postavili to pitanje zato da saznaju odgovor, nego zato da ga “uhvate u riječi” (Matej 22:15-22).

Kad je na Pedesetnicu 33. godine osnovana kršćanska skupština, u njoj su vladali iskrenost i poštenje. Pravi kršćani davali su sve od sebe kako bi iz svog srca iskorijenili sklonost licemjerju. Naprimjer, Petar, jedan od dvanaestorice apostola, poticao je suvjernike da pokazuju “nelicemjernu bratsku ljubav” (1. Petrova 1:22). Apostol Pavao pobuđivao je svoje suradnike da pokazuju “ljubav iz čista srca, čiste savjesti i nelicemjerne vjere” (1. Timoteju 1:5).

Učenja Isusa i njegovih apostola, zapisana u Bibliji, i danas imaju moć utjecati na ljude jednako kao i u 1. stoljeću. Apostol Pavao je o snazi Božje Riječi napisao: “Riječ je Božja živa i djelotvorna, oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire dotle da razdvaja dušu i duh, kosti i njihovu moždinu te može prosuditi misli i namjere srca” (Hebrejima 4:12). Biblijska učenja i želja da žive u skladu s njima pomogli su mnogima da  odbace licemjerje te postanu iskreni i pošteni ljudi. Vratimo se sada na tri osobe koje smo spomenuli na početku članka.

Panajota je doživjela prekretnicu u životu kad je prihvatila poziv da dođe na sastanak Jehovinih svjedoka. Ondje nitko nije činio “pravedna djela” samo zato da bi zadivio druge. Ona kaže: “Osobe koje sam ondje upoznala pokazivale su pravu ljubav i iskreno se zanimale za svoje bližnje, što nisam vidjela svih onih godina dok sam se bavila politikom.”

Panajota je počela proučavati Bibliju te se s vremenom krstila. Bilo je to prije 30 godina. Ona kaže: “Pronašla sam pravi smisao života, ali ne dok sam išla od kuće do kuće i lobirala za svoju političku stranku, nego tek kad sam počela propovijedati o Božjem Kraljevstvu, jedinoj vlasti koja može omogućiti da živimo u pravednom svijetu.”

Daniel je dobro duhovno napredovao u kršćanskoj skupštini, pa je dobio neka odgovorna zaduženja. No nekoliko godina kasnije donio je jednu krivu odluku i zbog toga ga je počela peći savjest. Rekao je: “Sjetio sam se licemjerja koje sam godinama ranije gledao u crkvi i smatrao sam da jednostavno ne mogu nastaviti obavljati zaduženja koja su mi bila povjerena. Nisam mogao dopustiti da moji suvjernici misle da sam netko tko zapravo nisam bio.”

Drago nam je što je Daniel nakon nekog vremena ponovno mogao čiste savjesti preuzeti zaduženja koja je ranije imao u skupštini. Takva nesvakidašnja iskrenost uobičajena je među onima koji nelicemjerno služe Bogu. Oni su naučili da ne mogu pokušavati “izvaditi trun” iz oka svog brata prije nego što “izvade gredu” iz svog oka.

Jeffery, koji je cijeli život uspješno plovio poslovnim vodama, rekao je: “Što sam više upoznavao Bibliju, to mi je bilo jasnije da više ne mogu biti slatkorječivi, prepredeni trgovac koji je spreman reći bilo što samo da sklopi posao. Počela me mučiti savjest kad bih pročitao biblijske retke poput Mudrih izreka 11:1, gdje stoji: “Lažna se vaga gadi Jehovi.” Da, Jeffery nije bio poput vjerskih vođa koji su imali skrivene namjere kad su Isusu postavili pitanje o plaćanju poreza. On se naučio pošteno i iskreno ophoditi sa svojim suvjernicima i sa svim drugim ljudima.

Milijuni Jehovinih svjedoka diljem svijeta daju sve od sebe kako bi živjeli po onome što su naučili iz Biblije. Oni se neumorno trude “obući novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i vjernosti” (Efežanima 4:24). Potičemo vas da saznate tko su Jehovini svjedoci, što vjeruju i kako vam mogu pomoći da doznate više o novom svijetu koji je Bog obećao. U tom će svijetu “prebivati pravednost” i više neće biti licemjerja (2. Petrova 3:13).