“POČETAK nove godine obilježili su sukobi, kaos i krvoproliće”, stajalo je u Stražarskoj kuli od 1. siječnja 1917. Da, Veliki rat, kako se u to vrijeme nazivao Prvi svjetski rat, bjesnio je Europom nesmanjenom žestinom odnoseći sa sobom mnoge ljudske živote.

Iako Istraživači Biblije tada još nisu u potpunosti razumjeli što je prava kršćanska neutralnost, mnogi od njih činili su sve što su mogli kako bi izbjegli krivnju za krv. Naprimjer, 19-godišnji Stanley Willis iz Engleske čvrsto je odlučio ostati  neutralan. Prije nego što je zbog svog stava bio izveden pred sud, napisao je: “Smatram velikom čašću što mogu dati svjedočanstvo. Pukovnik mi je jutros rekao da ću morati obući vojnu uniformu i da ću, ako to odbijem, biti izveden pred vojni sud.”

Kad je Stanley odbio pogaziti svoja uvjerenja, bio je osuđen na prisilni rad u zatvoru. No on je usprkos tome ostao pozitivan. Dva mjeseca kasnije napisao je: “Zahvaljujući ‘duhu koji nam daje snagu’, a koji dobivamo jer znamo istinu, možemo strpljivo podnositi (...) ono što bi drugima palo puno teže.” Stanley je mudro koristio vrijeme koje je proveo u zatvoru. Napisao je: “Usprkos nevoljama koje su me u zadnje vrijeme snašle dobio sam mnoge blagoslove. Jedan od najvećih je to što se često mogu u miru moliti, razmišljati i proučavati.”

Kratko nakon toga Sjedinjene Države ušle su u rat. U govoru koji je 2. travnja 1917. predsjednik Woodrow Wilson održao pred američkim Kongresom zatražio je da se Njemačkoj službeno objavi rat. Četiri dana kasnije to se i dogodilo. Kršćani u Sjedinjenim Državama uskoro su se morali suočiti s pitanjem neutralnosti.

Država je u svibnju donijela Zakon o novačenju kako bi mogla odmah mobilizirati dovoljan broj vojnika. Tako je regrutirano na tisuće muškaraca. A mjesec dana kasnije na snagu je stupio Zakon o špijunaži, prema kojem se bilo kakvo ometanje ratnih aktivnosti smatralo kaznenim djelom. Kratko nakon toga neprijatelji istine počeli su se služiti tim zakonima kako bi stvarali neprilike Jehovinim miroljubivim slugama (Psal. 94:20).

Kaos u kojem se svijet našao zbog rata nije iznenadio Istraživače Biblije. Oni su dotad već desetljećima govorili o biblijskim proročanstvima koja su pretkazala takve događaje.  No mnoge od njih iznenadila su previranja do kojih je došlo unutar Jehovinog naroda.

Problemi su počeli kratko nakon smrti Charlesa Tazea Russella. Pojavilo se pitanje tko će sada predvoditi Jehovine sluge. Brat Russell je 1884. zakonski registrirao Traktatno društvo Sionska stražarska kula i služio je kao predsjednik te korporacije sve do svoje smrti u listopadu 1916. Kad je Joseph Rutherford počeo predvoditi Božji narod, nekoliko istaknutih pojedinaca u organizaciji, uključujući i četvoricu članova upravnog odbora, htjelo se domoći utjecajnijeg položaja.

Toj četvorici, a i nekim drugima, nije bilo po volji kako brat Rutherford vodi organizaciju. Jedno od spornih pitanja ticalo se Paula Johnsona, koji je služio kao putujući nadglednik.

Kratko prije svoje smrti brat Russell poslao je Paula Johnsona u Englesku kao putujućeg predstavnika organizacije. Ondje je trebao propovijedati dobru vijest i posjećivati skupštine, a trebao je i sastaviti izvještaj o tome kako napreduje propovijedanje na tom području. Kad je u studenome 1916. stigao u Englesku, braća su ga srdačno dočekala. Nažalost, zbog pretjeranih pohvala koje je dobivao on se uzoholio, pa je došao do zaključka da on treba biti nasljednik brata Russella.

Nakon toga neovlašteno je otpustio nekoliko članova engleske betelske obitelji koji su mu se suprotstavili. Kad je pokušao preuzeti nadzor nad londonskim bankovnim računom organizacije, brat Rutherford rekao mu je da se vrati u Sjedinjene Države.

Johnson se vratio u Brooklyn, no umjesto da ponizno prihvati ukor, uporno je pokušavao nagovoriti brata Rutherforda da mu dopusti da se vrati u Englesku i ondje nastavi  svoju službu. Budući da mu to nije pošlo za rukom, pokušao je utjecati na članove upravnog odbora, od kojih su četvorica stala na njegovu stranu.

Brat Rutherford pretpostavio je da će ti članovi odbora pokušati prisvojiti financijska sredstva organizacije u Sjedinjenim Državama, kao što je to Johnson htio u Engleskoj, pa je poduzeo korake kako bi oni bili razriješeni dužnosti. Zakonski propisi nalagali su da članovi korporacije jednom godišnje biraju sve članove odbora. No na godišnjem sastanku korporacije koji se održao 6. siječnja 1917. bila su izabrana samo tri člana odbora — Joseph Rutherford imenovan je za predsjednika, Andrew Pierson za potpredsjednika i William Van Amburgh za tajnika i blagajnika. Za ostala četiri mjesta u odboru izbori nisu bili provedeni. Četvorica protivnika, koji su dotada vršili te funkcije, bili su ranije izabrani kao članovi odbora, pa su neki smatrali da će oni doživotno biti na tom položaju. No budući da na godišnjem sastanku nisu bili ponovno izabrani, oni zapravo nisu bili zakoniti članovi odbora. Zato je brat Rutherford u srpnju 1917. iskoristio svoje ovlasti da na njihova mjesta u odboru postavi četiri brata koja su vjerno služila Jehovi.

Kao što se moglo i očekivati, smijenjeni članovi upravnog odbora bili su bijesni i dali su se na posao kako bi se ponovno domogli svojih položaja. No njihovi su se pokušaji izjalovili te više nikad nisu postali članovi upravnog odbora. Iako su neki Istraživači Biblije stali na njihovu stranu i osnovali druge organizacije, velika većina njih ostala je vjerna Jehovi.

Za to su vrijeme brat Rutherford i druga vjerna braća u Betelu nastavili činiti sve što su mogli kako bi se širila dobra vijest o Kraljevstvu. Broj putujućih nadglednika povećao se sa 69 na 93. Broj kolportera, kako su se tada zvali stalni  pioniri, porastao je s 372 na 461. Osim toga, prvi put su bili imenovani posebni kolporteri, koje bismo mogli usporediti s današnjim pomoćnim pionirima. U nekim skupštinama služilo je čak stotinjak takvih revnih propovjednika.

Sedamnaestog srpnja 1917. bila je objavljena nova knjiga s naslovom Svršena tajna. Do kraja godine potrošile su se sve njene zalihe, pa su braća od tiskare koja je tiskala našu literaturu naručila još 850 000 primjeraka. *

Reorganizacija poslova u Betelu, koju je 1916. započeo brat Russell, bila je dovršena 1917. U prosincu te godine u Stražarskoj kuli izašao je članak u kojem je pisalo: “Završena je (...) reorganizacija glavnog ureda. Poslovi sada teku glatko i obavljaju se vrlo djelotvorno, kao što je i uobičajeno u svakoj dobro organiziranoj instituciji. (...) Betelski radnici uviđaju da to što ondje služe nije njihovo pravo, nego posebna čast koju su dobili.”

U Stražarskoj kuli od rujna 1917. stajalo je: “Od 1. siječnja broj [tiskanih publikacija] svakog je mjeseca bio veći nego istih mjeseci u 1916. (...) To smatramo vrlo snažnim dokazom da Gospodin blagoslivlja poslove koji se obavljaju u našem sjedištu u Brooklynu.”

Protivnici su bili isključeni iz organizacije. Osim toga, rezultati glasanja provedenog u skupštinama, koji su bili objavljeni u Stražarskoj kuli, pokazali su da velika većina braće podupire brata Rutherforda i drugu vjernu braću u Betelu. No čekale su ih nove kušnje. Iako je 1918. započela u pozitivnom tonu, te je godine uslijedio najteži period u suvremenoj povijesti naše organizacije.