Božji napredni zakoni o higijeni
Kad su prije otprilike 3500 godina Izraelci bili na ulasku u Obećanu zemlju, Bog im je rekao da će ih zaštititi od svake “opake bolesti” s kojom su se susreli u Egiptu (5. Mojsijeva 7:15). To je, između ostalog, činio putem detaljnih uputa o kontroli bolesti i higijeni. Evo nekoliko primjera:
Božji zakon zahtijevao je da se Izraelci kupaju i da peru odjeću (3. Mojsijeva 15:4-27).
O ljudskom izmetu Bog je rekao: “Izvan tabora imaj skrovito mjesto gdje ćeš izlaziti. Među opremom svojom imaj i lopaticu, pa kad ideš van da vršiš nuždu, njome iskopaj rupu, pa se okreni i pokrij izmet svoj” (5. Mojsijeva 23:12, 13).
Ako se sumnjalo da netko ima zaraznu bolest, morao je neko vrijeme biti u karanteni, odnosno izoliran od ljudi. Kad bi ozdravio, među ljude se mogao vratiti nakon što opere odjeću i okupa se. Tek ga se onda smatralo čistim (3. Mojsijeva 14:8, 9).
Svatko tko bi dodirnuo mrtvaca ili strvinu morao je biti u karanteni (3. Mojsijeva 5:2, 3; 4. Mojsijeva 19:16).
Zakoni koje je dobio izraelski narod sadržavali su napredne zdravstvene i higijenske mjere.
U drugim narodima higijenske mjere bile su primitivne, naprimjer:
Smeće se bacalo na ulicu. Zbog zagađene vode, pokvarene hrane i raznog otpada uvjeti života bili su nehigijenski, što je doprinosilo visokom postotku obolijevanja ljudi i smrtnosti djece.
Liječnici iz drevnog doba nisu znali gotovo ništa o bakterijama i štetnim mikroorganizmima. Egipćani su kao “lijek” koristili gušterovu krv, pelikanov izmet, mrtve miševe, urin i pljesnivi kruh. U liječenju su često koristili ljudski i životinjski izmet.
Drevni Egipćani zarazili bi se raznim parazitima iz zagađene rijeke Nila i njegovih kanala za navodnjavanje. U Egiptu su mnoga djeca umirala od dijareje i sličnih bolesti izazvanih pokvarenom hranom.
S druge strane, Izraelcima su jako koristile odredbe Božjeg zakona. Zahvaljujući njima bili su prilično zdravi.