Ne smatramo. Mi redovito propovijedamo od kuće do kuće, no ne mislimo da time možemo zaslužiti spasenje (Efežanima 2:8). Zašto to kažemo?

 Predočimo to jednim primjerom: Zamislite da neki dobročinitelj obeća kako će pokloniti skupocjen dar svakome tko se određenog dana pojavi na točno određenom mjestu. Kad biste vjerovali da će taj čovjek doista ispuniti svoje obećanje, biste li učinili ono što traži od vas? U to nema nikakve sumnje! Sigurno biste o tome obavijestili i članove svoje obitelji i prijatelje kako bi i oni mogli dobiti taj dar. No to što biste učinili ono što čovjek traži od vas ne znači da biste zaslužili obećani dar. Još uvijek bi se radilo o daru — nečemu što biste dobili na poklon.

 Slično tome Jehovini svjedoci vjeruju da će Bog podariti vječni život svima koji su mu poslušni (Rimljanima 6:23). Mi nastojimo govoriti drugima o tom Božjem obećanju, nadajući se da će i oni povjerovati u njega te dobiti vječni život. No ne smatramo da možemo zaslužiti spasenje propovijedajući drugima (Rimljanima 1:17; 3:28). Ustvari, nitko od ljudi ni na koji način ne može zavrijediti taj predivan Božji dar. Biblija o Bogu kaže: “Spasio nas je — ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, nego po milosrđu svojemu” (Titu 3:5).