Nedavna zbivanja u Armeniji upućuju na zaključak da je vlada te zemlje konačno priznala da vojni obveznici imaju pravo uložiti prigovor savjesti na služenje vojnog roka. To je naročito zanimljivo Jehovinim svjedocima. Više od 90 članova te vjerske zajednice podnijelo je zahtjev za civilnu službu, a 23. listopada 2013. Državno povjerenstvo Republike Armenije odobrilo je 57 zahtjeva dok ostale još uvijek razmatra. Šestorica Jehovinih svjedoka koja su se nalazila u zatvoru u erevanskoj četvrti Erebuniju dobila su rješenje o civilnoj službi. U tom se zatvoru ukupno nalazilo 20 Jehovinih svjedoka, a spomenuta šestorica puštena su 24. listopada 2013. Povjerenstvo je uzelo u razmatranje zahtjeve za civilnu službu ostalih 14 Jehovinih svjedoka koji ondje služe zatvorsku kaznu, te se očekuje njihovo puštanje na slobodu.

Kako je došlo do izmjena postojećeg zakona? Osmog lipnja 2013. Armenija je usvojila dopune Zakona o civilnoj službi i tako ga uskladila s europskim propisima, a izmijenjeni Zakon stupio je na snagu 25. srpnja iste godine. Predsjednik Armenije obratio se Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe 2. listopada 2013. U svom se govoru osvrnuo na usvojene izmjene spomenutog zakona te je rekao: “Osobe koje zbog svoje savjesti ne žele služiti vojni rok neće se smatrati odgovornima za krivično djelo.” Trećeg listopada 2013. Armenija je usvojila još jedan zakon. Njime se osobama koje su uložile prigovor savjesti jamči pomilovanje ako im je do kraja zatvorske kazne ostalo najviše šest mjeseci. Na temelju tog zakona osam Jehovinih svjedoka pušteno je na slobodu 8. odnosno 9. listopada 2013.

Novi Zakon o civilnoj službi omogućuje osobama koje ulažu prigovor savjesti da obavljaju civilnu službu, koja je u osnovi društveno koristan rad, a da pritom ne povrijede svoju savjest koju su oblikovali na temelju biblijskih načela. Zašto je civilna služba sada prihvatljiva Jehovinim svjedocima? Zato što više nije u nadležnosti Oružanih snaga Republike Armenije. Ona traje 36 mjeseci, a radno vrijeme iznosi 48 sati tjedno. Obveznici dobivaju 10 dana godišnjeg odmora. Osobe koje prihvate civilnu službu radit će blizu svog mjesta prebivanja i neće vršiti nikakve usluge ni poslove povezane s vojskom.

Armenija je 2001. postala članica Vijeća Europe i time se obvezala da će usvojiti zakon o civilnoj službi te iz zatvora pustiti sve osobe koje su uložile prigovor savjesti. Iako taj uvjet moraju zadovoljiti sve nove članice, Armenija je nastavila krivično goniti i zatvarati mlade Jehovine svjedoke.

Tračak nade pojavio se 1. srpnja 2004. kad je Republika Armenija donijela Zakon o civilnoj službi. Međutim, pokazalo se da je civilna služba u nadležnosti vojske te da je napuštanje odnosno odbijanje te službe zbog prigovora savjesti prekršaj koji podliježe kazni. Vijeće Europe više je puta isticalo da takva civilna služba nije u skladu s europskim propisima. Naprimjer, u Odluci 1532 (2007) Parlamentarna skupština Vijeća Europe izrazila je duboku zabrinutost zato što je “civilna služba u Armeniji još uvijek u nadležnosti vojske, zbog čega osobe koje ulažu prigovor savjesti — mahom Jehovini svjedoci — i dalje dospijevaju u zatvor jer radije prihvaćaju zatvorsku kaznu nego obavljaju takvu civilnu službu”.

I UN-ov Odbor za ljudska prava skrenuo je pažnju na to da Armenija i dalje zatvara Jehovine svjedoke koji ulažu prigovor savjesti. U zaključnim riječima na 105. sjednici (2012) Odbor je rekao:

“Država treba uvesti civilnu službu u pravom smislu riječi, dakle onu koja nije pod kontrolom vojske. Ta služba mora biti prihvatljiva svim osobama koje ulažu prigovor savjesti te ne smije uključivati nikakve kaznene odredbe niti u njoj smije biti ikakvih tragova diskriminacije u prirodi posla, novčanoj naknadi ili trajanju. Osim toga, Država treba iz zatvora pustiti sve osobe koje su uložile prigovor savjesti na služenje vojnog roka ili su odbile civilnu službu reguliranu postojećim zakonom.”

Nezadovoljni presudama armenskih sudova, Vahan Bajatjan i još dva mlada Jehovina svjedoka podnijeli su Europskom sudu za ljudska prava tužbu protiv Republike Armenije. Sedmog srpnja 2011. Veliko vijeće tog suda gotovo je jednoglasnom odlukom presudilo u korist gospodina Bajatjana, a njegov je slučaj time postao pravni presedan. Zašto se to može reći? Zato što je Europski sud za ljudska prava tada prvi put u obrazloženju presude objasnio da Europska konvencija o ljudskim pravima štiti i pravo na prigovor savjesti. Nakon te odluke slijedile su još četiri presude kojima je taj sud podržao pravo na prigovor savjesti. *

Armenske vlasti zanemarile su presudu koju je Veliko vijeće donijelo u slučaju Bajatjan protiv Armenije te su pokrenule sudski postupak protiv 29 mladih Jehovinih svjedoka koji su uložili prigovor savjesti i proglasile ih krivima. Nakon presude 23 mladića završila su u zatvoru. Od srpnja 2011. do listopada 2013. u armenskim zatvorima kaznu je služilo 86 muškaraca koji su ondje ukupno proveli više od 168 godina. Neki od tih mladića odlučili su upozoriti javnost na to nezakonito zatvaranje, pa su uložili žalbe Europskom sudu za ljudska prava.

Mladići koji su odslužili zatvorsku kaznu i oni koji su u listopadu 2013. pušteni na slobodu nadaju se da će njihovi dosjei biti izbrisani, sukladno najnovijim izmjenama kaznenog zakona. Još uvijek nije sigurno hoće li Republika Armenija platiti odštetu onima koji su bili osuđeni i zatvoreni nakon presude donesene u slučaju Bajatjan protiv Armenije.

Vrijeme će pokazati u kolikoj će se mjeri Republika Armenija držati novog Zakona o civilnoj službi. No kako sada stvari stoje, armenske vlasti iskreno se trude priznati prava onih koji zbog prigovora savjesti odbijaju ići u vojsku.

Dug put do adekvatne civilne službe