Naš brat Giandomenico Gullà, koji radi kao liječnik u bolnici u talijanskom gradu Erbi u blizini Coma, izbliza je vidio koliko je strašna pandemija COVIDA-19. No on osjeća unutarnji mir zbog svoje vjere, a to mu pomaže da pruži utjehu drugima (2. Korinćanima 1:4). To se jasno vidi iz iskustava koja je nedavno ispričao u intervjuu koji je s njim vodio Ured za odnose s javnošću iz talijanske podružnice Jehovinih svjedoka.

Slijedi skraćeni transkript intervjua s našim bratom Gullàom. Intervju je skraćen i uređen radi jasnoće.

S kojim si se situacijama suočio tijekom ove pandemije?

Giandomenico Gullà: U bolnici u kojoj radim sve se dogodilo jako brzo, kao tsunami. Cijela je bolnica reorganizirana kako bi se oformili odjeli isključivo za pacijente zaražene COVIDOM-19. U ovom tužnom razdoblju pacijenti se nalaze u izolaciji i ne smiju imati nikakav fizički kontakt s užom obitelji, daljnjom rodbinom i prijateljima. Ja sam zadužen da njihove obitelji telefonski informiram o njihovom stanju. Jednom sam usred noći jednom čovjeku morao reći da mu majka umire. Čovjeka sam nazvao svojim mobitelom pa je tako putem videopoziva posljednji put mogao vidjeti svoju majku, koja je već bila pala u komu. To je bio bolan trenutak koji mi se urezao u sjećanje.

Kako te tješi sve što znaš iz Biblije?

GG: Moji kolege često mi se čine uznemireni i izgubljeni. No meni jako pomaže osobno proučavanje Biblije. Zahvaljujući tome mogu zadržati ravnotežu. Nikad dosad nisam ovako jasno shvaćao da nas je Jehova pripremao za ova teška vremena. Spoznaja da je i ova pandemija samo još jedan dokaz da se biblijska proročanstva ispunjavaju pomaže mi da situaciju sagledam iz prave perspektive. Osjećam da je moja vjera sada puno jača.

Kako ti utjeha koju ti Jehova pruža pomaže da tješiš druge?

GG: Osjećam da Božji duh vrlo snažno djeluje na mene. To mi pomaže i u obiteljskom životu i na poslu, a i daje mi snagu da pružam podršku braći koja se zbog ove pandemije nalaze u teškoj situaciji.

Možeš li objasniti kako ti Jehova pomaže da pružaš utjehu svojoj obitelji?

GG: Iako moram raditi prekovremeno, nastojim zajedno sa svojom obitelji zadržati dobre duhovne navike. Uvjerio sam se da to dobro utječe na moju ženu, da joj daje snage. Složniji smo. Naše obiteljsko proučavanje pomaže mi da tješim svoju kćer Ginevru, koja ima nepune tri godine. Ona osjeća da se nešto promijenilo i svoju zabrinutost zna izraziti riječima: “Ne želim da tata ide raditi zbog koronavirusa”, ili, “Bojim se da se tata neće vratiti kući”. Obično se smiri kad joj pustim pjesme s naše stranice i začas mi se nasmiješi.

Možeš li nam ispričati kako si utješio nekoga od svojih kolega?

GG: Jedan kolega koji radi na mom odjelu nedavno je počeo proučavati Bibliju. Upoznao sam ga prije nekoliko godina u bolnici u kojoj sam nekad radio i ondje smo počeli razgovarati o Bibliji. Počeo je proučavati kratko prije nego što je izbila pandemija i odlučio je nastaviti tečaj. Trenutno proučavamo videovezom, nekad i dva puta tjedno. Bio sam jako sretan kad mi se povjerio i rekao: “Proučavanje Biblije pomoglo mi je da svoj život dovedem u red. Osjećam mir. Dobio sam odgovore na mnoga pitanja o postojanju ljudskog roda i o trenutnoj situaciji. Vjera koju gradim daje mi stabilnost i nadu za budućnost.”

Kako si imao priliku pružati utjehu svojoj braći i sestrama u vjeri?

GG: Nažalost, jedna sestra iz moje skupštine [Daniela Sgreva] bila je pozitivna na COVID-19 i morala je biti hospitalizirana. Stupio sam u kontakt s dvojicom braće koji imaju sanitetsko vozilo i s njima dogovorio da je prevezu u bolnicu. Braća su putovala više od 50 kilometara da bi došli do nje. Ona je bila presretna kad ih je vidjela! U bolnicu je stigla s tom zastrašujućom dijagnozom, ali bila je mirnija kad smo se sreli na hitnom prijemu. Pozdravio sam je, a ona je shvatila da je okružena braćom koji su ujedno i zdravstveni radnici. Ojačala ju je ljubav i podrška koju je dobila i od druge braće i sestara. Srca punog zahvalnosti, jednom je rekla: “Znala sam da nas Jehova razumije, ali ovaj put je učinio puno, puno više od onoga što sam očekivala.”

Svaki se dan sve više oslanjam na Jehovu i njegovu snagu. Kad automobilom putujem do bolnice i natrag do kuće, slušam pjesme s naše stranice. To mi daje duhovnu i emocionalnu snagu. Zahvalan sam Jehovi za svu njegovu pomoć. Dok slušam pjesmu Jehova je uvijek uz nas, ponavljam stihove: “Jehova uvijek je uz nas. I žrtve sve on nagradit će. Ne, nisu uzalud.”