Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Deca i Internet — šta roditelji treba da znaju

Deca i Internet — šta roditelji treba da znaju

Deca i Internet — šta roditelji treba da znaju

NEKO vreme se smatralo da roditelji mogu zaštititi svoju decu od opasnosti na Internetu jednostavno tako što će postaviti kompjuter na vidno mesto u kući. Izgledalo je da se time smanjuje verovatnoća da deca pristupe vebsajtovima s neprikladnim ili štetnim sadržajem. Mada je to gledište i dalje sasvim na mestu — zdrav razum nalaže da se kompjuter koji je povezan na Internet ne stavlja u dečju sobu — neophodno je preduzeti još neke mere predostrožnosti. U današnje vreme bežične veze omogućavaju mladima pristup Internetu gde god da se nalaze. To je moguće čak i putem mnogih mobilnih telefona. Tu su zatim Internet kafei, Internet kiosci, biblioteke, kao i staro dobro pribežište, kuća prijatelja. Pošto ima toliko mogućnosti, nije teško razumeti zašto ludorije mladih na Internetu mogu promaći budnom oku roditelja.

Osmotrite neke od aktivnosti na Internetu koje su veoma popularne među mladima, kao i potencijalne opasnosti.

MEJLOVI

Šta je to? Pisane poruke ili pisma koja se šalju elektronskim putem.

Zašto su popularni? Mejlovi su brz i jeftin način za dopisivanje s prijateljima i rođacima.

Šta treba da znate. Neželjeni mejlovi, koji se obično nazivaju spam, mogu biti više od obične smetnje. U njima se često nalazi materijal s prikrivenim ili otvoreno nepristojnim sadržajem. Linkovi unutar njih mogu navesti korisnika — pa i dete koje nije svesno opasnosti — da otkrije lične podatke, što može voditi do krađe identiteta. Odgovaranje na takve mejlove — čak i kada odlučno zahtevate da prestanu da vam ih šalju — potvrdiće da je vaša imejl adresa aktivna, nakon čega može uslediti još neželjenih mejlova.

VEBSAJTOVI

Šta je to? Skupovi elektronskih strana koje postavljaju i održavaju organizacije, obrazovne ustanove, firme i pojedinci.

Zašto su popularni? Postoje milioni vebsajtova koji mladima pružaju širok spektar mogućnosti da kupuju, istražuju, budu u kontaktu s prijateljima, kao i da igraju igrice, slušaju muziku ili preuzimaju takve sadržaje.

Šta treba da znate. Internet zloupotrebljavaju mnoge zlonamerne i nemoralne osobe. Na velikom broju vebsajtova otvoreno se prikazuju seksualni odnosi. Neoprezna osoba lako može nabasati na takve sajtove. Na primer, u Sjedinjenim Državama je tokom jednog istraživanja 90 posto mladih između 8 i 16 godina reklo da su neočekivano naišli na pornografski materijal — u većini slučajeva dok su radili domaći zadatak!

Na Internetu je takođe lako pristupiti sajtovima koji omogućavaju tinejdžerima da se kockaju. U Kanadi je tokom jedne ankete skoro svaki četvrti srednjoškolac priznao da je posećivao takve sajtove. Stručnjaci su opravdano zabrinuti zbog toga što ta vrsta kockanja može brzo dovesti do zavisnosti. Tu su zatim takozvani pro-ana vebsajtovi koji promovišu „anorektični način života“. * Postoje i sajtovi koji raspiruju mržnju prema verskim manjinama ili etničkim grupama. Na nekim sajtovima se mogu naći uputstva za pravljenje bombi, pripremanje otrova i sprovođenje terorističkih operacija. Elektronske igrice na Internetu pune su surovih scena nasilja i krvoprolića.

PRIČAONICE

Šta je to? Pričaonice ili čet prostorije su „mesta“ na Internetu gde se korisnici mogu „naći“ i „ćaskati“ o različitim temama putem pisanih poruka koje se primaju i šalju u toku kucanja.

Zašto su popularne? Vaše dete može da komunicira s velikim brojem osoba koje ne poznaje, ali koje imaju ista interesovanja.

Šta treba da znate. Napasnici često posećuju pričaonice. Oni žele da uvuku dete u razgovor o seksu ili da ga nagovore da se lično sretnu kako bi imali odnose s njim. Osmotrite šta se desilo jednoj ženi koja je učestvovala u pisanju knjige o bezbednosti na Internetu. U toku pripreme materijala uključila se u jednu pričaonicu, predstavljajući se kao 12-godišnja devojčica. „Skoro istog trenutka neko ju je pozvao da započnu privatni razgovor. Kada je rekla da ne zna kako da to uradi, njen susretljivi novi prijatelj joj je korak po korak objasnio postupak. Zatim ju je pitao da li bi htela da proba [onlajn] seks“ (iz knjige What in the World Are Your Kids Doing Online?).

INSTANT PORUKE

Šta je to? Dopisivanje dvaju ili više sagovornika koji su istovremeno na mreži.

Zašto su popularne? Ovaj vid komunikacije omogućava korisniku da sa svoje kontakt liste izabere osobu s kojom će razmenjivati poruke. Nije neobično što rezultati jednog istraživanja sprovedenog u Kanadi otkrivaju da 84 posto 16-godišnjaka i 17-godišnjaka provede više od sat vremena dnevno razmenjujući instant poruke sa svojim prijateljima.

Šta treba da znate. Slanje i primanje instant poruka može vašem detetu skretati pažnju u vreme kada treba da uči ili da se bavi nekom drugom aktivnošću koja zahteva koncentraciju. Osim toga, pošto ne možete čuti razgovor, kako možete znati s kim se vaš sin ili vaša ćerka dopisuje?

BLOGOVI

Šta je to? Blog je skraćenica od engleske reči weblog, što doslovno znači mrežni dnevnik.

Zašto su popularni? Blogovi pružaju mladima priliku da beleže svoja razmišljanja, pišu o onome što ih oduševljava ili čime se bave. Većina blogova omogućava čitaocima da daju svoje komentare, a mladi jedva čekaju da vide odgovore drugih na ono što su napisali.

Šta treba da znate. Blog je otvoren za javnost. Neki mladi nepromišljeno otkrivaju informacije pomoću kojih se može saznati iz koje su porodice, u koju školu idu ili gde stanuju. Osim toga, blogovi mogu štetno uticati na reputaciju autora i ostalih koji su uključeni. Na primer, neki poslodavci proveravaju blogove osoba koje su konkurisale za posao, što može uticati na njihovu odluku koga će primiti.

DRUŠTVENE MREŽE

Šta je to? Sajtovi koji omogućavaju mladima da naprave svoju veb stranicu, kao i da je ulepšavaju i dopunjuju slikama, video-snimcima i blogovima.

Zašto su popularne? Pravljenje i doterivanje veb stranice omogućava mladoj osobi da izrazi svoju ličnost. Društvene mreže na Internetu pružaju mladima priliku da upoznaju mnoge nove „prijatelje“.

Šta treba da znate. „Društvena mreža je kao onlajn žurka“, kaže devojka po imenu Džoana. „Mogu se pojaviti neki jezivi ljudi.“ Bezobzirne mlade ili odrasle osobe mogu zloupotrebiti lične podatke koji se otkriju na društvenim mrežama. Stoga Pari Aftab, stručnjak za bezbednost na Internetu, takve vebsajtove naziva „megamarketima za seksualne napasnike“.

Osim toga, prijateljstva sklopljena preko Interneta su uglavnom površna. Da bi se drugima koji posećuju njihov sajt predstavili kao popularne osobe, neki mladi na svojim veb stranicama navode veliki broj ljudi s kojima su u kontaktu, iako ih nisu lično sreli. Kendis Kelsi, autorka knjige Generation MySpace, piše da je došlo do toga da mladi „procenjuju vrednost jedne osobe po tome s koliko ljudi se druži“. Ona dodaje: „Takvo prosuđivanje ljudi na temelju liste kontakata pretvara našu decu u bezlične jedinke i stavlja ih pod ogroman pritisak da koriste sve načine kako bi se dopala što većem broju vršnjaka.“ Zato se u jednoj knjizi postavlja opravdano pitanje: „Kako da objasnite deci da treba da razviju sposobnost uživljavanja i saosećanje kada im elektronski svet omogućava da u tren oka sklapaju i prekidaju prijateljstva?“ (What in the World Are Your Kids Doing Online?).

Šest primera koje smo naveli samo su neke od aktivnosti za koje su mladi veoma zainteresovani. Ako imate decu, kako ih možete zaštititi od opasnosti koje vrebaju na Internetu?

[Fusnota]

^ Mnogi pro-ana sajtovi i organizacije tvrde da ne unapređuju anoreksiju. Međutim, na nekim od tih sajtova anoreksija se ne predstavlja kao poremećaj već kao način života koji je stvar ličnog izbora. Forumi u okviru takvih sajtova sadrže savete o tome kako prikriti pravu telesnu težinu ili šta učiniti da roditelji ne primete poremećaj u navikama ishrane.

[Istaknuti tekst na 4. strani]

U Indiji je broj korisnika Interneta naglo porastao — 54 posto za samo godinu dana — a veliku većinu među njima čine mladi

[Istaknuti tekst na 7. strani]

„Roditelji mogu smatrati da je veb kamera jednostavan i jeftin način da dete bude u kontaktu s prijateljima ili rođacima. Ali za napasnika je to otvoren prozor u dečju sobu“ (Robert Miler III, direktor Federalnog istražnog biroa)