Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Knjiga dostojna poverenja — 2. deo

Asirija u biblijskoj istoriji

Knjiga dostojna poverenja — 2. deo

Ovo je drugi u seriji od sedam uzastopnih članaka u „Probudite se!“ koji osmatraju sedam svetskih sila biblijske istorije. Njihov cilj je da se dokaže da je Biblija pouzdana i nadahnuta od Boga i da sadrži poruku nade da će se okončati patnja koja je posledica ljudskog okrutnog vladanja.

LJUDIMA na drevnom Bliskom istoku verovatno se pri samoj pomisli na Asiriju ledila krv u žilama. U biblijskoj knjizi proroka Jone kaže se da je on, kada je dobio zadatak od Boga da prenese poruku osude asirskoj prestonici Ninivi, pobegao u suprotnom pravcu! (Jona 1:1-3). Možda je to bilo upravo zbog lošeg glasa koji je pratio Asirce.

Pouzdana istorija

Biblijski prorok Naum opisao je Ninivu kao „lavlju jazbinu“ i „krvoločni grad“. Zatim je dodao: „U njemu uvek ima plena! Čuje se zvuk biča i buka točkova, konji jure i kola skaču. Jahač na konju, plamen mača, blesak koplja, mnogo pobijenih, gomile leševa, mrtvim telima nema kraja. Pada se preko mrtvih tela“ (Naum 2:11; 3:1-3). Da li svetovna istorija potvrđuje biblijski opis drevne Asirije?

U knjizi Light From the Ancient Past Asirija se naziva „nemilosrdnom ratnom mašinerijom koja je svojim zverstvima smišljeno ulivala strah neprijateljima“. Jedan asirski kralj, Asurnasirpal II, na sledeći način se hvalisao svojim postupanjem prema onima koji su mu se suprotstavljali:

„Podigao sam stub nasuprot njegovim gradskim vratima, odrao sam kožu svim poglavarima koji su se pobunili i prekrio stub njihovim kožama; neke sam zazidao u stub, neke sam na stubu nabio na kolac... i odsekao sam ruke i noge službenicima, kraljevskim službenicima koji su se pobunili... Mnoge zarobljenike sam spalio, a mnoge sam doveo žive kao zarobljenike.“ Kada su arheolozi vršili iskopavanja, u asirskim kraljevskim palatama su pronašli zidove s prikazima jezivog mučenja kojim su bili kažnjavani zarobljenici.

Godine 740. pre n. e. Asirija je osvojila Samariju, glavni grad severnog kraljevstva Izraela, i odvela njene stanovnike u izgnanstvo. Osam godina kasnije, Asirija je napala Judu * (2. Kraljevima 18:13). Asirski kralj Senahirim je tražio od judejskog kralja Jezekije da mu plati danak od trideset talanata zlata i trista talanata srebra. U biblijskom izveštaju se kaže da je taj danak bio plaćen. I pored toga, Senahirim je zahtevao da mu se i prestonica Jude, Jerusalim, takođe bezuslovno preda (2. Kraljevima 18:9-17, 28-31).

Arheolozi su u Senahirimovim analima u Ninivi pronašli izveštaj o tim istim događajima. U tom tekstu, koji je napisan na šestougaonoj glinenoj prizmi, ovaj asirski kralj se hvalisao: „A Jezekija, Judejac, nije se podložio mom jarmu, pa sam opkolio 46 njegovih utvrđenih gradova, utvrđenja i bezbroj manjih sela u njihovoj okolini i osvojio sam (ih)... Njega [Jezekiju] sam zatvorio u Jerusalimu, njegovoj kraljevskoj prestonici, poput ptice u kavezu.“ Senahirim je zatim tvrdio da mu je Jezekija poslao „30 talanata zlata, 800 talanata srebra, drago kamenje... (i) raznovrsna blaga“, preuveličavajući iznos srebrnih talanata koji je zapravo dobio.

Ipak, zapazimo da Senahirim ne tvrdi da je osvojio Jerusalim. Štaviše, on uopšte ne pominje težak poraz koji je njegova vojska pretrpela usled Božje intervencije. Prema Bibliji, Božji anđeo je u jednoj noći pobio 185 000 asirskih vojnika (2. Kraljevima 19:35, 36). Izučavalac Džek Finegan kaže: „S obzirom na uobičajeni hvalisav ton kojim odišu zapisi asirskih kraljeva, teško bi se moglo očekivati da bi Senahirim zabeležio jedan takav poraz.“

Pouzdana proročanstva

Oko stotinu godina pre pada Asirskog carstva, Isaija je objavio da će Jehova Bog te ponosne osvajače pozvati na odgovornost zbog drskog ophođenja prema njegovom narodu. Jehova je rekao da će ’pozvati na odgovornost kralja Asirije zbog drskih dela njegovog srca i zbog uobraženosti njegovih oholih očiju‘ (Isaija 10:12). Pored toga, Božji prorok Naum je prorekao da će Niniva biti opljačkana, da će njena vrata biti otvorena za neprijatelje i da će stražari pobeći (Naum 2:8, 9; 3:7, 13, 17, 19). Biblijski prorok Sofonija je napisao da će se taj grad pretvoriti „u pustoš“ (Sofonija 2:13-15).

Ta proročanstva o uništenju ispunila su se 632. pre n. e. Tada je Niniva pala u ruke udruženih snaga Vavilonaca i Međana i tako je Asirsko carstvo doživelo neslavan kraj. U jednom vavilonskom istorijskom zapisu o tom događaju navodi se da su osvajači „odneli ogroman plen iz grada i hrama“ i da su Ninivu pretvorili u „gomilu ruševina“. Na pustom mestu, gde se nekada nalazila Niniva, danas se mogu videti samo ostaci ruševina na istočnoj obali reke Tigar, nasuprot gradu Mosulu, u Iraku.

Propast Asirije je takođe uticala na ispunjenje još jednog biblijskog proročanstva. Godinama ranije, 740. pre n. e., Asirija je odvela desetoplemensko kraljevstvo Izrael u izgnanstvo. Otprilike u to vreme, Božji prorok Isaija je prorekao da će Jehova ’slomiti Asirca‘, ’zgaziti ga‘ i vratiti Izraelce u njihovu domovinu. Isaija je napisao da će Bog „iz Asirije“ skupiti „ostatak svog naroda koji bude preostao“. To se upravo i desilo — oko dvesta godina kasnije! (Isaija 11:11, 12; 14:25).

Obećanje na koje se možete osloniti

Davno pre pada Ninive, dok su njeni kraljevi svojim neprijateljima još uvek ulivali strah u kosti, Isaija je prorekao dolazak jednog sasvim drugačijeg vladara. On je napisao: „Rodilo [nam se] dete, dobili smo sina, kome će kneževska vlast biti na ramenu. Ime će mu biti... Knez Mira. Nadaleko će se prostirati njegova kneževska vlast i miru neće biti kraja na Davidovom prestolu i u njegovom kraljevstvu, da se utvrdi i utemelji na pravdi i pravednosti, od sada pa doveka. To će učiniti revnost Jehove nad vojskama“ (Isaija 9:6, 7).

Vlast „Kneza Mira“, Isusa Hrista, obuhvataće celu zemlju. U Psalmu 72:7, 8 stoji: „Procvetaće pravednik u njegovo vreme, i biće mira u izobilju sve dok je meseca. On će podanike imati od mora do mora, i od Reke do krajeva zemaljskih.“

Preko svog moćnog „Kneza Mira“, Jehova Bog će ispuniti obećanje iz Psalma 46:8, 9: „Dođite, gledajte dela Jehovina, zapanjujuće stvari koje čini na zemlji. Prekida ratove do kraja zemlje. Luk prebija, koplje lomi, kola vatrom spaljuje.“

Nagoveštavajući ispunjenje tog biblijskog proročanstva, Jehovini svedoci po uzoru na Isusa učestvuju u biblijskom obrazovnom programu kojim se ljudi poučavaju miru. Zapravo će Bog, a ne čovek, ispuniti biblijsko obećanje zabeleženo u Isaiji 2:4: „Oni će prekovati svoje mačeve u raonike i svoja koplja u srpove. Neće više narod podizati mač na narod niti će se više učiti ratovanju.“ Nasuprot tome, ovaj svet i njegovi vladari danas godišnje troše na stotine milijardi evra u vojne svrhe!

Tačna istorija i proročanstva čine Bibliju knjigom bez premca, što onima koji iskreno tragaju za istinom dokazuje da je to knjiga dostojna poverenja. U narednom članku u ovoj seriji osmotrićemo drevni Vavilon, prestonicu trećeg velikog carstva u biblijskoj istoriji.

^ Nakon vladavine kralja Solomona, izraelski narod koji se sastojao od 12 plemena bio je podeljen. Juda i Venijamin su sačinjavali južno kraljevstvo, a ostalih deset plemena severno kraljevstvo. Jerusalim je bio glavni grad južnog kraljevstva, a Samarija severnog.